Roman ‘Priča sluškinje’ (originalni naslov: ‘The Handmaid’s Tale’) autorice Margaret Atwood, objavljen 1985. godine, postao je jedno od najvažnijih djela suvremene književnosti. Radnja se odvija u distopijskom društvu Gileadu, nekadašnjem području Sjedinjenih Američkih Država, gdje je uspostavljena totalitarna vlast koja se temelji na ekstremnoj interpretaciji biblijskih načela. U ovom članku istražit ćemo što Gilead simbolizira i kako utječe na likove i društvo u cjelini.
Gilead je društvo koje je stvoreno kao reakcija na stvarne i percipirane prijetnje modernom društvu, uključujući pad moralnih vrijednosti, epidemiju neplodnosti i razne oblike socijalnog nemira. U tom kontekstu, Gilead predstavlja ekstremnu mjeru kontrole koja se koristi kako bi se očuvala ‘čistoća’ i ‘red’ u društvu. U ovoj totalitarnoj državi, žene su oduzete svoja prava i slobode, a njihova jedina svrha postaje rađanje djece za elitne muške vođe i njihove supruge.
U Gileadu, žene su podijeljene u strogo definirane kategorije, a svaka od njih ima svoju specifičnu ulogu. Službenice, poznate kao ‘služkinje’, odabrane su zbog svoje plodnosti i prisiljene su na rađanje djece za bogate obitelji. One su prisiljene nositi crvene haljine i bijele kape koje simboliziraju njihovu podređenost. Ova simbolika odražava ideju da su žene svedene na reproduktivne aparate, a njihova individualnost i ljudska prava potpuno su zanemarena.
Gilead također predstavlja i širu društvenu kritiku, koja se može odnositi na stvarne političke i društvene dinamike u našim suvremenim društvima. Ideje o kontroli tijela žena, reproduktivnim pravima i ženama kao vlasništvu su teme koje su i dalje aktualne. Kroz lik Offred, glavne junakinje, čitatelji doživljavaju stvarnost života u Gileadu, gdje se sjećanja na slobodu i normalan život često prepliću s njenom svakodnevnom borbom za preživljavanje.
Osim što istražuje teme rodne nejednakosti i totalitarizma, ‘Priča sluškinje’ također se bavi pitanjem identiteta i otpora. Offred neprestano preispituje svoju ulogu u Gileadu, a njezina unutarnja borba oslikava njezin pokušaj da zadrži vlastiti identitet unatoč brutalnim okolnostima. Gilead kao društvo nastoji uništiti sve oblike individualnosti, ali unatoč tome, Offred pronađe načine kako da se pobuni, bilo kroz sjećanja na prošlost, bilo kroz tajne veze s drugim likovima.
Pored toga, Gilead služi kao opomena o opasnostima ekstremizma. U trenutku kada se društvo prepušta ideologiji koja opravdava nasilje i potiskivanje, posljedice mogu biti devastirajuće. Gilead je rezultat straha, neznanja i mržnje prema onima koji su drugačiji. Ova distopijska vizija postaje upozorenje o tome kako bi moglo izgledati društvo koje se oslanja na rigidne norme i pravila, a u kojem se ljudska prava ne poštuju.
U zaključku, Gilead u ‘Priči sluškinje’ simbolizira ne samo totalitarizam i rodnu nejednakost, već i širu ljudsku borbu za slobodu i identitet. Kroz ovo djelo, Margaret Atwood pruža kritički uvid u potencijalne opasnosti koje proizlaze iz ekstremizma i gubitka ljudskih prava. ‘Priča sluškinje’ ostaje relevantna i danas, potičući nas na razmišljanje o našim vlastitim društvenim normama i vrijednostima te o tome kako možemo raditi na očuvanju slobode i dostojanstva za sve.
