Mentalno zdravlje je tema koja se sve više prepoznaje kao ključna komponenta ukupnog zdravlja pojedinca. U današnjem svijetu, gdje su stres, anksioznost i depresija sve prisutniji, pitanje mentalnog zdravlja ne može se ignorirati. Sve više stručnjaka i organizacija ističe da mentalno zdravlje nije samo osobna odgovornost, već i univerzalno ljudsko pravo. Ova tvrdnja otvara važno pitanje: kako društvo može osigurati da svi imaju pristup potrebnoj podršci i resursima za očuvanje mentalnog zdravlja?
Univerzalna deklaracija ljudskih prava, usvojena 1948. godine, naglašava pravo svakog pojedinca na život, slobodu i sigurnost. Iako se u ovoj deklaraciji ne spominje izrijekom mentalno zdravlje, mnogi stručnjaci smatraju da je ono inherentno povezano s ovim pravima. Osobe koje pate od mentalnih poremećaja često se suočavaju s diskriminacijom, stigmatizacijom i otežanim pristupom osnovnim uslugama, uključujući zdravstvenu skrb.
Kada govorimo o mentalnom zdravlju kao ljudskom pravu, važno je napomenuti da to ne uključuje samo pravo na liječenje i terapiju, već i pravo na prevenciju. To znači da bi društva trebala ulagati u programe prevencije mentalnih poremećaja, obrazovanje o mentalnom zdravlju i podršku za osobe koje se suočavaju s izazovima. Ulaganje u mentalno zdravlje ne samo da poboljšava kvalitetu života pojedinaca, već i doprinosi općem blagostanju društva, smanjujući troškove zdravstvene skrbi i povećavajući produktivnost.
Mentalno zdravlje je također usko povezano s drugim ljudskim pravima, uključujući pravo na obrazovanje, rad i socijalnu zaštitu. Osobe s mentalnim poremećajima često se suočavaju s preprekama u ostvarivanju ovih prava. Na primjer, nedostatak razumijevanja i podrške u školama može značiti da djeca s mentalnim poteškoćama ne mogu ostvariti svoj puni potencijal. Slično tome, na radnom mjestu, stigma oko mentalnog zdravlja može dovesti do toga da poslodavci ne zapošljavaju ili ne promoviraju osobe koje se bore s mentalnim problemima, što dodatno pogoršava njihovu situaciju.
U mnogim zemljama, pristup mentalnom zdravlju je neujednačen. Dok neke države nude širok spektar usluga i podrške, druge su suočene s ozbiljnim nedostacima u mentalnom zdravlju, uključujući nedostatak stručnjaka, resursa i financiranja. U Europskoj uniji, na primjer, samo 6% zdravstvenog budžeta troši se na mentalno zdravlje, unatoč tome što mentalni poremećaji predstavljaju značajan teret za zdravstvo i gospodarstvo. Prema procjenama, troškovi povezanih s mentalnim poremećajima u EU iznose više od 600 milijardi eura godišnje, uključujući troškove liječenja, gubitak produktivnosti i socijalne naknade.
Postoje i pozitivni primjeri zemalja koje su uspješno integrirale mentalno zdravlje u svoje zdravstvene sustave. Na primjer, Skandinavske zemlje često se citiraju kao uzori zbog svojih sveobuhvatnih pristupa mentalnom zdravlju, koji uključuju ranu intervenciju, pristup terapiji i podršci, kao i kampanje za podizanje svijesti o mentalnom zdravlju. Ovi modeli pokazuju da je moguće osigurati pristup mentalnom zdravlju kao ljudskom pravu, uz odgovarajuće resurse i političku volju.
Kako bismo osigurali mentalno zdravlje kao univerzalno ljudsko pravo, važno je da svi, uključujući vlade, nevladine organizacije i pojedince, rade zajedno na povećanju svijesti o važnosti mentalnog zdravlja. To uključuje borbu protiv stigme, promicanje otvorenih razgovora o mentalnom zdravlju i osiguranje da svi imaju pristup potrebnim resursima i podršci. Samo zajedničkim snagama možemo stvoriti društvo u kojem je mentalno zdravlje prepoznato i cijenjeno kao temeljno ljudsko pravo koje zaslužuje zaštitu i promicanje.
