Iskorištavanje hrane predstavlja jedan od najvećih ekoloških i društvenih izazova s kojima se suočavamo u današnje vrijeme. U Hrvatskoj, kao i u ostatku svijeta, velike količine hrane završavaju kao otpad, unatoč tome što bi se mogla iskoristiti. Prema nekim procjenama, više od trećine proizvedene hrane nikada ne dođe do potrošača. Ovaj problem ne samo da ima ekonomske posljedice, već i značajan utjecaj na okoliš, zdravlje i socijalnu pravdu. Kako bismo razumjeli razmjere ovog problema i pronašli moguća rješenja, potrebno je detaljno istražiti uzroke i posljedice iskoristavanja hrane u Hrvatskoj.
Jedan od ključnih faktora koji doprinosi velikom iskoristavanju hrane je neodgovarajuće planiranje i upravljanje resursima na svim razinama, od proizvodnje do potrošnje. Mnogi proizvođači hrane često proizvode više nego što tržište može apsorbirati, što dovodi do viška koji se na kraju baca. Ovaj problem je posebno izražen u sektoru voća i povrća, gdje se namirnice često odbacuju zbog estetskih standarda koji nisu uvijek realni. Naime, voće i povrće koje ne zadovoljavaju određene vizualne kriterije, iako su potpuno jestivi, često završavaju na odlagalištima.
Uz to, u domaćinstvima se također često događa da se hrana kupuje u prevelikim količinama, a zatim se ne konzumira na vrijeme. Prema podacima, hrvatska kućanstva godišnje bacaju više od 70 kilograma hrane po osobi, što je značajan gubitak resursa. Razlozi za ovo su različiti – od nedostatka svijesti o pravilnom skladištenju hrane do lošeg planiranja obroka. Edukacija potrošača o tome kako pravilno skladištiti namirnice i planirati obroke može značajno smanjiti količinu hrane koja se baca.
Osim kućanstava, važnu ulogu u problemu iskoristavanja hrane imaju i trgovine i restorani. Mnoge trgovine s hranom često ne uspijevaju prodati proizvode unutar roka trajanja, što rezultira bacanjem hrane. Restorani, s druge strane, često pripremaju više hrane nego što je potrebno, a ostatke ne koriste uvijek na odgovarajući način. Mnoge zemlje su već implementirale zakone koji potiču restorane da doniraju neiskorištenu hranu, a slično bi se moglo učiniti i u Hrvatskoj.
Važno je napomenuti da problem iskoristavanja hrane nije samo ekološki, već i socijalni. U Hrvatskoj postoji značajan broj ljudi koji žive u siromaštvu i koji se bore s pristupom osnovnim namirnicama. Doniranje viška hrane organizacijama koje pomažu potrebitima može imati dvostruku korist – smanjuje se količina hrane koja se baca, a istovremeno se pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija. Mnoge nevladine organizacije već rade na ovom području, ali je potrebno dodatno poticati suradnju između proizvođača, trgovina, restorana i dobrotvornih organizacija.
U posljednje vrijeme, sve se više pažnje posvećuje i tehnologijama koje mogu pomoći u smanjenju iskoristavanja hrane. Razvoj aplikacija koje povezuju proizvođače s potrošačima, kao i platformi za razmjenu viška hrane među korisnicima, može značajno doprinijeti smanjenju otpada. Tehnološka rješenja također mogu pomoći trgovinama i restoranima da bolje upravljaju svojim zalihama, predviđajući potražnju i smanjujući višak.
Osim toga, promocija lokalne proizvodnje hrane može pomoći u smanjenju iskoristavanja hrane. Kada se hrana uzgaja lokalno, kraći su putovi distribucije, što smanjuje rizik od kvarenja. Osim toga, poticanje potrošnje lokalnih proizvoda može podržati lokalnu ekonomiju i smanjiti ekološki otisak povezan s transportom hrane.
Na kraju, važno je da se o problemu iskoristavanja hrane educiraju sve generacije. Obrazovni programi koji uključuju teme o prehrambenom otpadu, održivom razvoju i zdravoj prehrani mogu pomoći u stvaranju svijesti među mladima i potaknuti ih da postanu odgovorniji potrošači. Također, važno je da se svi uključimo u razne inicijative i akcije koje se bave ovim problemom. Svi možemo dati svoj doprinos smanjenju iskoristavanja hrane i stvaranju održivijeg svijeta za buduće generacije.
