Program Lend-Lease, koji je započeo 1941. godine, predstavljao je ključni dio američke strategije tijekom Drugog svjetskog rata. Ovaj program omogućio je Sjedinjenim Američkim Državama da pruže vojnu i ekonomsku pomoć saveznicima, uključujući Sovjetski Savez, koji se suočavao s njemačkom invazijom. Razumijevanje kako je ovaj program funkcionirao i koliko je pomoći SSSR-u pruženo tijekom godina može pomoći u osvjetljavanju kompleksnosti međusobnih odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza.
U početku, program Lend-Lease je bio zamišljen kao način za podršku Britaniji i drugim saveznicima koji su se borili protiv osovine. Međutim, s obzirom na trenutnu situaciju na Istočnom frontu, Sjedinjene Američke Države su shvatile da je i Sovjetski Savez od vitalnog značaja za pobjedu nad nacističkom Njemačkom. Kao rezultat toga, SSSR je postao jedan od glavnih korisnika Lend-Lease programa.
U prvoj godini, 1941., Sovjetski Savez je zaprimio skromne količine pomoći, ali s vremenom, kako se rat nastavljao i kako su se borbe pojačavale, količine pomoći su značajno rasle. Godine 1942., Lend-Lease pomoć je uključivala širok spektar materijala, od hrane, goriva i municije do tenkova i aviona. Ova pomoć bila je ključna za održavanje sovjetske vojske i gospodarstva tijekom teških godina rata.
Financijski gledano, ukupna vrijednost Lend-Lease pomoći koju je SSSR primio iznosila je otprilike 11 milijardi američkih dolara, što u današnjem novcu odgovara oko 100 milijardi eura. Ova cifra uključuje različite vrste pomoći, uključujući robu koja je bila darovana, kao i robu koja je bila posuđena uz uvjet da se vrati nakon rata. Također, važno je napomenuti da su mnogi od tih materijala bili ključni za preživljavanje i uspjeh Crvene armije na bojištu.
Godina 1943. bila je prekretnica u Lend-Lease programu. Tada su količine pomoći dostigle svoj vrhunac, uključujući stotine tisuća tona hrane, stotine tisuća vozila i više od 20.000 aviona. Ova pomoć omogućila je SSSR-u da ponovno pokrene svoje vojne napore i da izvoji značajne pobjede u bitkama kao što su Staljingrad i Kursk. Bez Lend-Lease pomoći, mnogi analitičari smatraju da bi ishod rata mogao biti znatno drugačiji.
Kako su se ratne operacije nastavljale, tako se i struktura Lend-Lease programa razvijala. Godine 1944. i 1945. Sjedinjene Američke Države nastavile su slati pomoć, ali s naglaskom na opremu koja je bila potrebna za završne ofenzive. Ova pomoć uključivala je teže naoružanje i opremu, koja je bila od ključne važnosti za konačnu pobjedu nad Njemačkom. Nakon završetka rata, Lend-Lease program je službeno ukinut, ali su se posljedice njegove primjene osjetile još dugi niz godina.
Važno je napomenuti da su odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza nakon rata postali složeni i napeti, unatoč bliskoj suradnji tijekom rata. Mnogi sovjetski čelnici su smatrali da je Lend-Lease program bio način na koji su Sjedinjene Američke Države pokušavale osigurati kontrolu nad SSSR-om, dok su Amerikanci strahovali od sovjetske ekspanzije. Ova percepcija je dovela do Hladnog rata, koji je trajao nekoliko desetljeća.
U zaključku, Lend-Lease program je imao ogroman utjecaj na SSSR tijekom Drugog svjetskog rata, omogućujući mu da preživi i na kraju pobijedi u sukobu protiv nacističke Njemačke. Iako su se odnosi između dviju zemalja nakon rata pogoršali, nasljeđe Lend-Lease programa ostaje važno poglavlje u povijesti međunarodnih odnosa i ratne ekonomije. Razumijevanje ovog programa može pomoći u boljem shvaćanju složenosti globalne politike i ekonomije u 20. stoljeću.
