U posljednjim godinama, izraz “tehno feudalizam” postao je sve prisutniji u diskusijama o suvremenom ekonomskom i društvenom uređenju. Janis Varufakis, bivši grčki ministar financija i istaknuti ekonomist, koristi ovaj pojam kako bi opisao novu fazu kapitalizma koja se razvija s pojavom tehnologije i digitalizacije. Ovaj koncept je posebno relevantan u kontekstu globalizacije, digitalnih platformi i promjena u načinu na koji radimo, komuniciramo i razmjenjujemo vrijednosti.
Tehno feudalizam označava prijelaz iz tradicionalnog kapitalističkog sustava u sustav u kojem su moć i bogatstvo koncentrirani u rukama nekoliko velikih tehnoloških kompanija. Ove kompanije, kao što su Google, Amazon, Apple i Facebook, ne samo da dominiraju tržištem, već i oblikuju način na koji društvo funkcionira. Varufakis tvrdi da se u ovom novom sustavu stvara oblik nejednakosti koji podsjeća na feudalizam, gdje mali broj pojedinaca i organizacija kontrolira resurse i mogućnosti, dok ostatak populacije postaje ovisan o njima.
Jedan od ključnih elemenata tehno feudalizma je promjena u načinu na koji se stvara i dijeli bogatstvo. U tradicionalnom kapitalizmu, radnici su imali mogućnost da kroz svoj rad stvore dodatnu vrijednost i time poboljšaju svoje životne uvjete. Međutim, u svijetu tehno feudalizma, radnici često postaju samo “podaci” koje kompanije koriste za optimizaciju svojih usluga i povećanje profita. Na taj način, radnici gube mogućnost da u potpunosti iskoriste svoj potencijal i postanu ovisni o platformama koje ih eksploatiraju.
Varufakis također ističe važnost digitalne infrastrukture u oblikovanju tehno feudalizma. Digitalne platforme ne samo da olakšavaju trgovinu i komunikaciju, već također služe kao sredstva kontrole i nadzora. Kroz analizu podataka, velike tehnološke kompanije mogu predvidjeti i manipulirati ponašanjem potrošača, što dodatno produbljuje nejednakosti u društvu. U ovom kontekstu, pojedinci postaju “proizvodi” koje se može kupiti i prodati, umjesto da budu aktivni sudionici u ekonomiji.
Ova situacija postavlja ozbiljna pitanja o budućnosti rada i ekonomije. Što će se dogoditi s radnicima koji su zamijenjeni automatizacijom? Kako će se društvo prilagoditi novim oblicima rada koji ne osiguravaju stabilnost i sigurnost? Varufakis tvrdi da je ključno pronaći načine kako bi se osigurala prava radnika u ovom novom okruženju. To može uključivati promjene u zakonodavstvu, jačanje sindikata i razvoj novih modela socijalne zaštite koji će omogućiti ljudima da se prilagode promjenama u svijetu rada.
Uz to, Varufakis naglašava potrebu za novim oblicima ekonomskih politika koje će se boriti protiv koncentracije moći i bogatstva. To može uključivati regulaciju velikih tehnoloških kompanija, poticanje suradničkih modela poslovanja i razvoj alternativnih ekonomskih sustava koji će biti otporniji na krize. U tom smislu, tehno feudalizam nije neizbježna sudbina, već izazov koji zahtijeva aktivno sudjelovanje i angažman svih građana.
U zaključku, tehno feudalizam, kako ga definira Janis Varufakis, predstavlja novi izazov za naše društvo i ekonomiju. Sa sve većom dominacijom tehnoloških kompanija, suočavamo se s pitanjima o pravima radnika, nejednakosti i budućnosti rada. Samo zajedničkim naporima možemo pronaći rješenja koja će osigurati pravedniji i održiviji sustav za sve.
