U svom kontroverznom djelu “Sukob civilizacija?”, Samuel P. Huntington iznosi tezu da će se sukobi u budućnosti odvijati više između civilizacija nego između država, ideologija ili ekonomskih sustava. Ova ideja, koja je prvi put predstavljena 1993. godine, izazvala je široku raspravu među akademicima, političarima i javnosti. Huntington tvrdi da će kulturne i vjerske razlike postati glavne osnove sukoba u globaliziranom svijetu.
Jedan od ključnih elemenata njegove teorije je preustroj svjetskog poretka u posthladnoratovskom razdoblju. Naime, nakon kraja Hladnog rata, svijet se suočava s novim izazovima koji proizlaze iz sukoba između različitih kultura i civilizacija. Prema Huntingtonu, najvažnije civilizacije u suvremenom svijetu uključuju Zapad, Islamski svijet, Hinduistički svijet, Kinesku civilizaciju, te druge. Sukobi između ovih civilizacija, smatra on, nisu samo neizbježni, nego su i oblikovani dubokim kulturnim identitetima koji su se razvijali kroz povijest.
Huntingtonova teza izaziva brojne kritike, posebno zbog pojednostavljivanja kompleksnih političkih i društvenih fenomena. Kritičari ističu da se sukobi ne odvijaju uvijek duž kulturnih linija, već su često rezultat ekonomskih, političkih i društvenih faktora. Na primjer, ratovi u bivšoj Jugoslaviji nisu se dogodili isključivo zbog etničkih ili kulturnih razlika, već su imali duboke političke i ekonomske uzroke. Također, globalizacija je stvorila nove oblike interakcije i suradnje među civilizacijama, što Huntingtonova teza ne uzima u obzir.
Unatoč kritikama, Huntingtonova ideja o sukobu civilizacija ima značajan utjecaj na način na koji razumijemo međunarodne odnose u 21. stoljeću. U kontekstu rastuće napetosti između Zapada i drugih civilizacija, posebno Islama i Kine, njegova analiza postaje relevantna. Primjeri ovih sukoba uključuju terorizam, ratove na Bliskom Istoku, te trgovinske ratove između Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Ovi događaji potvrđuju Huntingtonovu tezu da kulturne razlike mogu igrati ključnu ulogu u oblikovanju globalnih sukoba.
Osim toga, Huntington upozorava da bi zapadnjačka civilizacija mogla izgubiti svoju dominaciju u svijetu. Kako se druge civilizacije, poput Kine i Indije, razvijaju i jačaju, zapadnjačke zemlje suočit će se s novim izazovima. Ovaj preustroj svjetskog poretka mogao bi dovesti do promjene u globalnim moćima i utjecaju, što bi moglo imati dalekosežne posljedice za međunarodnu politiku i ekonomiju.
Važno je napomenuti da Huntington ne predviđa nužno sukobe kao isključivo nasilne ili oružane. Sukobi civilizacija mogu se manifestirati i kroz ekonomske, političke ili kulturne sukobe. Na primjer, pitanja ljudskih prava, demokracije i slobode govora često su u središtu sukoba između Zapada i drugih civilizacija. Različiti pristupi ovim pitanjima dovode do napetosti i nesuglasica koje oblikuju međunarodne odnose.
U konačnici, Huntingtonova teza o sukobu civilizacija i preustroju svjetskog poretka nudi korisnu perspektivu za razumijevanje složenosti suvremenog svijeta. Iako je njegova analiza često kritizirana zbog pojednostavljivanja, ona pruža okvir za razmišljanje o kulturnim i civilizacijskim razlikama koje oblikuju globalne odnose. U svijetu koji se sve više globalizira, a istovremeno suočava s rastućim nacionalizmom i identitetskim krizama, razumijevanje ovih dinamika postaje ključno za mirnu koegzistenciju i suradnju među narodima.
