Fiskalna politika je jedan od ključnih alata koje vlade koriste za upravljanje gospodarstvom. To je skup mjera koje država poduzima kako bi utjecala na ekonomsku aktivnost, zaposlenost, inflaciju i opći ekonomski rast. U ovom članku, objasnit ćemo što je fiskalna politika, kako funkcionira i koji su njeni glavni ciljevi.
Prvo, važno je razumjeti da fiskalna politika uključuje dva glavna aspekta: javne prihode i javne rashode. Javni prihodi dolaze od poreza koje vlada prikuplja od građana i poduzeća. Ovi porezi mogu biti različitih vrsta, uključujući dohodovne poreze, poreze na dodanu vrijednost (PDV), kao i razne druge poreze. S druge strane, javni rashodi uključuju sve troškove koje vlada ima, kao što su izdatci za obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturu i socijalne programe.
Jedan od osnovnih ciljeva fiskalne politike je poticanje gospodarskog rasta. Kada gospodarstvo usporava ili ulazi u recesiju, vlade često povećavaju javne rashode ili smanjuju poreze kako bi potaknule potrošnju i investicije. Na primjer, ako vlada odluči investirati u izgradnju novih cesta ili škola, to može stvoriti nova radna mjesta i povećati potražnju za materijalima i uslugama, što sve zajedno doprinosi gospodarskom rastu.
Nasuprot tome, u vremenima kada gospodarstvo raste prebrzo i postoji opasnost od inflacije, vlade mogu smanjiti javne rashode ili povećati poreze kako bi ohladile gospodarstvo. Ova praksa može pomoći u održavanju stabilnosti cijena i sprječavanju pregrijavanja gospodarstva.
Pored poticanja rasta i stabilnosti cijena, fiskalna politika ima i socijalne ciljeve. Države često koriste fiskalne mjere kako bi smanjile nejednakost i poboljšale životni standard svojih građana. Na primjer, progresivni porezni sustavi, u kojima bogatiji plaćaju viši postotak svojih prihoda u porezima, mogu pomoći u redistribuciji bogatstva i financiranju javnih usluga koje su od koristi svima.
Fiskalna politika može biti i ekspanzivna ili kontraktivna. Ekspanzivna fiskalna politika se koristi kada vlada želi povećati ukupnu potražnju u gospodarstvu. Ovo se postiže povećanjem javnih rashoda ili smanjenjem poreza. S druge strane, kontraktivna fiskalna politika se koristi kada vlada želi smanjiti ukupnu potražnju, obično zbog zabrinutosti oko inflacije. U ovom slučaju, vlada može smanjiti javne rashode ili povećati poreze.
Važno je napomenuti da fiskalna politika nije uvijek jednostavna za primjenu. Postoje kašnjenja u efektima fiskalnih mjera, što znači da može proći vrijeme prije nego što se učinci povećanja javnih rashoda ili smanjenja poreza osjete u gospodarstvu. Također, prekomjerna zaduženost može postati problem ako se fiskalna politika prečesto koristi za poticanje rasta bez obzira na dugoročne posljedice.
U Europskoj uniji, fiskalna politika se također mora provoditi u skladu s pravilima koja su postavljena u okviru Europskog semestra i Pakt o stabilnosti i rastu. Ova pravila imaju za cilj osigurati da države članice održavaju proračunske deficite unutar prihvatljivih granica kako bi se održala stabilnost eurozone.
U zaključku, fiskalna politika je moćan alat koji vlade koriste za upravljanje gospodarstvom. Iako ima svoje prednosti, također nosi i rizike i izazove. Razumijevanje kako fiskalna politika funkcionira može pomoći građanima da bolje shvate gospodarske politike koje utječu na njihov život i budućnost.
