Održivi razvoj postao je ključna tema u modernom društvu, a mnogi znanstvenici i istraživači nastoje doprinijeti ovom važnom području kroz objavljivanje svojih radova u znanstvenim časopisima. Međutim, s porastom interesa za ovu temu, pojavili su se i časopisi koji se mogu smatrati predatorskim. Ovaj članak istražuje pitanje je li časopis o održivosti predatorski i što to znači za znanstvenu zajednicu.
Predatorski časopisi su oni koji se lažno predstavljaju kao legitimni znanstveni časopisi, ali zapravo nemaju odgovarajuće recenzentske procese, ne poštuju etičke smjernice i često naplaćuju visoke naknade autorima bez pružanja stvarne usluge. Ovi časopisi često koriste atraktivne naslove i teme kako bi privukli autore, ali ne nude kvalitetnu recenziju ili distribuciju radova. U kontekstu održivosti, važno je prepoznati koji časopisi ispunjavaju ove kriterije.
Kada istražujemo specifične časopise koji se bave održivosti, važno je obratiti pažnju na nekoliko faktora. Prvo, trebali bismo provjeriti postoji li jasno navedena politika recenziranja. Legitiman časopis obično će imati sustav peer-review, gdje stručnjaci u području pregledavaju članke prije nego što budu objavljeni. Ako časopis nema takav sustav, to može biti znak da se radi o predatorskom časopisu.
Drugo, trebamo obratiti pažnju na naknade za objavljivanje. Dok mnogi časopisi naplaćuju autorsku naknadu, predatorski časopisi često naplaćuju neproporcionalno visoke iznose bez ikakve garancije kvalitete. Na primjer, ako časopis o održivosti traži 2000 eura za objavu rada, a ne može pružiti transparentne informacije o procesu recenziranja, to bi mogao biti znak upozorenja.
Također, korisno je provjeriti ugled časopisa unutar znanstvene zajednice. Mnogi legitimni časopisi su indeksirani u poznatim bazama podataka kao što su Scopus ili Web of Science. Ako časopis nije indeksiran u ovim bazama podataka, to može ukazivati na njegovu sumnjivu reputaciju. Osim toga, preporučljivo je potražiti recenzije ili komentare drugih istraživača o časopisu. Ako postoji mnogo negativnih povratnih informacija, to može biti dodatni indikator da se radi o predatorskom časopisu.
U posljednje vrijeme, sve više istraživača postaje svjesno problema predatorskih časopisa i nastoji ih izbjegavati. Međutim, izazov ostaje jer se novi časopisi stalno pojavljuju, a neki od njih koriste sofisticirane marketinške tehnike kako bi privukli autore. U tom smislu, važno je educirati se o karakteristikama predatorskih časopisa i biti kritičan prema mjestima na kojima objavljujemo svoje radove.
Održiva istraživanja trebaju biti temeljena na čvrstim znanstvenim principima i etici. Predatorski časopisi mogu ugroziti integritet znanstvenih istraživanja o održivosti, jer šire dezinformacije i neprovjerene podatke. To može imati dugoročne posljedice na politiku i praksu održivosti, a time i na našu sposobnost da se suočimo s globalnim izazovima kao što su klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i održivo upravljanje resursima.
Zaključno, važno je biti oprezan prilikom odabira časopisa za objavljivanje radova o održivosti. Ne samo da trebamo prepoznati karakteristike predatorskih časopisa, već i promicati kvalitetna i etička istraživanja. Na taj način možemo osigurati da naši doprinosi polju održivosti budu prepoznati i da imaju stvaran utjecaj na društvo.
