Voćnjaci su često viđeni kao mjesta gdje se uzgajaju razne vrste voća, poput jabuka, krušaka, breskvi i šljiva. No, osim voćaka, postoje i mnoge druge biljne vrste koje se mogu naći u voćnjaku, a koje doprinose ekosustavu, bogatstvu tla i općem zdravlju voćaka. Ovaj članak istražuje koje to biljne vrste osim voća mogu rasti u voćnjaku i kakve prednosti one donose.
Prvo, važno je napomenuti da mnoge biljke imaju sposobnost međusobnog djelovanja i podržavanja rasta drugih biljaka. To se posebno odnosi na biljke koje se nazivaju prijateljice, a one mogu pomoći voćkama u njihovom razvoju, kao i u zaštiti od štetnika. Na primjer, neven (Tagetes) je biljka koja se često sadi u blizini voćaka jer svojim mirisom odbija mnoge štetnike, uključujući nematode i razne insekte. Osim toga, neven privlači korisne kukce, poput pčela, koji su važni za oprašivanje.
Osim nevena, peršun (Petroselinum crispum) je još jedna biljka koja se može naći u voćnjaku. Ova biljka ne samo da obogaćuje tlo hranjivim tvarima, već i privlači korisne insekte. Peršun se može saditi između redova voćaka, čime se povećava biodiverzitet i zdravlje tla.
Još jedna korisna biljka koja se može naći u voćnjaku je kamilica (Matricaria chamomilla). Kamilica je poznata po svojim ljekovitim svojstvima, a osim toga, privlači i oprašivače poput pčela i leptira. Uz to, kamilica može pomoći u smanjenju stresa kod voćaka, što može rezultirati boljim prinosom.
Nadalje, metvica (Mentha) je još jedna biljka koja se često sadi u voćnjaku. Metvica ne samo da daje ugodan miris, već i odbija mnoge štetne insekte. Osim toga, njezini listovi mogu se koristiti u raznim kulinarskim receptima, što je dodatna prednost za vrtlara.
Osim biljaka koje pomažu u zaštiti voćaka, postoje i one koje mogu obogatiti tlo. Lucerna (Medicago sativa) je odličan primjer. Ova biljka je poznata po svojoj sposobnosti fiksiranja dušika u tlu, što može biti korisno za voćke. Sadnja lucerne između voćaka može poboljšati kvalitetu tla i osigurati dodatne hranjive tvari za voćke.
Uz sve ove biljke, ne smijemo zaboraviti na zeleni gnoj. Ove biljke, poput crvene djeteline ili rajčice, mogu se posaditi u voćnjaku s ciljem poboljšanja kvalitete tla. Nakon što završe svoj životni ciklus, ove biljke se mogu ukopati u tlo, čime se obogaćuje tlo hranjivim tvarima i poboljšava struktura tla.
Jedna od važnih biljaka koja se često zaboravlja u voćnjacima je kopar (Anethum graveolens). Osim što se koristi u kuhanju, kopar pomaže i u privlačenju korisnih kukaca koji se hrane štetnicima. Također, pomaže u održavanju ravnoteže u ekosustavu voćnjaka.
U konačnici, voćnjaci nisu samo mjesta za uzgoj voća. Mnoge druge biljne vrste mogu se uspješno integrirati u voćnjak i donijeti brojne prednosti. Od zaštite voćaka od štetnika do obogaćivanja tla, ove biljke doprinose zdravlju i produktivnosti voćnjaka. Ulaganjem u raznolikost biljnog svijeta u voćnjaku, vrtlari mogu osigurati zdravije i plodnije voćke, a istovremeno uživati u ljepoti i raznolikosti prirode oko sebe. Razmišljajući o biljnim vrstama koje će se saditi uz voćke, vrtlar može stvoriti ekosustav koji će mu donijeti dugoročne koristi.
