CTG, ili kardiotokografija, predstavlja važan alat u praćenju zdravlja fetusa tijekom trudnoće. Ova metoda omogućava liječnicima i medicinskom osoblju da prate srčanu frekvenciju fetusa i kontrakcije maternice, što pomaže u procjeni dobrobiti djeteta i pripremi za porod. Pitanje kada se počinje raditi CTG u trudnoći vrlo je važno za trudnice i njihove obitelji, jer pravovremeno praćenje može značajno utjecati na ishod poroda.
Uobičajeno, CTG se počinje raditi u trećem tromjesečju trudnoće, odnosno od 28. tjedna nadalje. Međutim, u određenim situacijama, kao što su problemi s trudnoćom ili rizične trudnoće, liječnici mogu preporučiti ranije izvođenje CTG-a. Primjerice, ako trudnica ima dijabetes, hipertenziju, ili ako je prethodno imala komplikacije tijekom trudnoće, liječnik može odlučiti da je potrebno ranije započeti s kardiotokografijom kako bi se osiguralo da fetus normalno napreduje.
Sam postupak CTG-a je jednostavan i neinvazivan. Trudnici se postavljaju senzori na trbuh, koji prate otkucaje srca fetusa i kontrakcije maternice. Ova se procedura obično provodi u udobnom okruženju, a traje oko 20 do 40 minuta. Tijekom tog vremena, trudnica može ležati ili sjediti, a medicinsko osoblje će analizirati podatke koji se prikupljaju.
Osim standardnog CTG-a, postoji i dodatna vrsta istraživanja koja se može provesti, a to je stres test. Ovaj test se obično izvodi kada postoji sumnja na fetalnu patnju ili ako se uočavaju abnormalnosti u srčanoj frekvenciji. Stres test uključuje izazivanje kontrakcija kako bi se procijenila reakcija fetusa. Ako se utvrdi da fetalni odgovor nije adekvatan, to može ukazivati na potrebu za hitnom intervencijom ili porodom.
Važno je napomenuti da CTG ne može predvidjeti sve moguće komplikacije, ali je izuzetno koristan u praćenju stanja fetusa i može pomoći u pravovremenom otkrivanju problema. Redovito praćenje srčane frekvencije fetusa može otkriti abnormalnosti poput bradikardije (usporeni otkucaji srca) ili tahikardije (ubrzani otkucaji srca), što može biti znak da fetus ne dobiva dovoljno kisika ili da postoji neka druga komplikacija.
Osim medicinskih indikacija, trudnice se često pitaju i o psihološkom aspektu CTG-a. Mnoge žene smatraju CTG kao način da se umire i da dobiju potvrdu da je njihovo dijete dobro. Praćenje srčane frekvencije može biti izvor zadovoljstva i olakšanja, jer trudnice mogu čuti otkucaje srca svog djeteta, što im pomaže da se emocionalno povežu s fetusom.
Kao što je već spomenuto, CTG se ne koristi samo u zadnjem tromjesečju. U nekim slučajevima, osobito kod visokorizičnih trudnoća, liječnici mogu preporučiti CTG već od 26. tjedna. Osim toga, ako se trudnica žali na smanjenje fetalne aktivnosti ili ako postoje bilo kakvi drugi simptomi koji ukazuju na moguću komplikaciju, CTG se može izvršiti bez obzira na tjedan trudnoće. Važno je da trudnice budu proaktivne u komunikaciji sa svojim liječnikom i da ne oklevaju tražiti dodatne preglede ako se osjećaju zabrinuto.
Na kraju, važno je napomenuti da je svaki slučaj individualan. Liječnici će odrediti kada i koliko često je potrebno raditi CTG na temelju zdravstvenog stanja trudnice i fetusa. Redovita kontrola i pravilna komunikacija s medicinskim osobljem ključni su za sigurnu i zdravu trudnoću.