Lend-Lease zakon, poznat i kao zakon o posudbi i najmu, bio je ključna politika Sjedinjenih Američkih Država tijekom Drugog svjetskog rata. Usvojen 11. ožujka 1941. godine, ovaj zakon omogućio je američkoj vladi da opskrbi saveznike vojnim materijalom i drugim potrepštinama u borbi protiv osovinskih sila, bez potrebe za izravnim plaćanjem. Ovo je bio značajan pomak u američkoj vanjskoj politici, koja se tradicionalno oslanjala na neutralnost i izbjegavanje direktnog angažmana u stranim sukobima.
Prvi put je iznesen prijedlog o Lend-Lease zakonu od strane predsjednika Franklina D. Roosevelta, koji je bio svjestan potrebe Britanije i drugih saveznika za vojnim materijalom. U to vrijeme, Britanija je bila na rubu propasti, suočena s napadima Njemačke, a Roosevelt je smatrao da je važno pomoći saveznicima kako bi se osigurala sigurnost Sjedinjenih Američkih Država. Prema ovom zakonu, SAD je mogao poslati oružje, municiju, hranu i druge resurse zemljama koje su se borile protiv osovina, a da za to ne traži izravno plaćanje. Umjesto toga, saveznici su se obvezali na vraćanje opreme ili plaćanje u obliku usluga ili dobara nakon rata.
Lend-Lease zakon imao je dalekosežne posljedice. Tijekom rata, Sjedinjene Američke Države su isporučile materijal vrijednosti procijenjene na oko 50 milijardi dolara (što bi danas odgovaralo otprilike 700 milijardi eura). Ova pomoć uključivala je sve, od tenkova, zrakoplova i brodova do hrane i lijekova. Najveći korisnici Lend-Lease programa bili su Velika Britanija, Sovjetski Savez i Kina. Ova pomoć omogućila je tim zemljama da se bolje organiziraju i opreme za borbu protiv neprijatelja.
U praksi, Lend-Lease je također pomogao američkom gospodarstvu. Proizvodnja vojne opreme i materijala potaknula je gospodarstvo koje se oporavljalo od velike depresije. Mnoge tvornice su prešle na proizvodnju vojnih dobara, što je dovelo do otvaranja novih radnih mjesta i ekonomske stabilizacije. Ovaj zakon je takođe imao važan utjecaj na američko društvo, jer je mobilizirao ljude za rad u ratnoj industriji i potaknuo patriotizam.
Nakon rata, Lend-Lease zakon je došao pod kritiku. Mnogi su se pitali je li bilo pravedno i isplativo slati toliko resursa u druge zemlje. Kritičari su tvrdili da je to dovelo do povećanja američkog duga i da su se saveznici trebali više osloniti na vlastite resurse. Međutim, pobornici zakona tvrdili su da je to bila nužna mjera za očuvanje slobode i sigurnosti, ne samo za saveznike, već i za Sjedinjene Američke Države.
U konačnici, Lend-Lease zakon postao je simbol američke podrške saveznicima u Drugom svjetskom ratu i predstavljao je prekretnicu u američkom pristupu međunarodnim odnosima. Ovaj zakon je postavio temelje za kasnije američke politike pomoći u poslijeratnom razdoblju, uključujući Marshallov plan, koji je imao za cilj obnovu Europe nakon rata. Iako je Lend-Lease ukinut 1945. godine, njegov utjecaj na američku vanjsku politiku i međunarodne odnose osjeća se i danas. Lend-Lease zakon tako ostaje važan dio povijesti i razumijevanja uloge Sjedinjenih Američkih Država u svjetskim sukobima.
