U društvu se često može čuti fraza “lažni osmijeh branitelja”, koja se koristi za opisivanje stanja u kojem pojedinac, često bivši vojni ili policijski djelatnik, prikazuje osmijeh ili sreću, dok se u stvarnosti nosi s unutarnjim bolom, traumom ili stresom. Ova situacija postaje sve češća, a uzroci su raznoliki i kompleksni. Potrebno je razumjeti što leži iza tog osmijeha kako bismo mogli pružiti potporu i razumijevanje onima koji su prošli kroz teške situacije.
Branitelji su često suočeni s posljedicama rata, fizičkim ozljedama, ali i psihološkim traumama poput PTSP-a (posttraumatski stresni poremećaj). Ove traume mogu uzrokovati poteškoće u svakodnevnom životu, a mnogi se bore s osjećajem izolacije i nesigurnosti. U takvom stanju, prikazivanje lažnog osmijeha može biti način suočavanja sa stvarnošću, način da se održi slika o sebi i drugima, kako bi se izbjeglo preispitivanje i sučeljavanje s vlastitim demonima.
Lažni osmijeh branitelja može imati različite motive. Ponekad je to nastojanje da se zaštiti obitelj i prijatelji od vlastitih problema, kako bi se izbjeglo dodatno opterećenje onih koji su blizu. U drugim slučajevima, to može biti rezultat pritiska društva da se pokaže snaga i otpornost, čak i kada se unutarnje stanje ne poklapa s vanjskom prezentacijom. Ovaj fenomen može dovesti do dodatne izolacije, jer se branitelji osjećaju kao da nemaju pravo na slabost ili priznanje svojih problema.
Osim toga, u mnogim slučajevima, društvo ne pruža dovoljno podrške onima koji su prošli kroz ratne strahote. Postoje predrasude i stigme koje se odnose na mentalno zdravlje, a branitelji se često suočavaju s nerazumijevanjem svojih problema. Zbog toga, oni koji se bore s unutarnjim demonima često se odluče zadržati svoje osjećaje za sebe, a lažni osmijeh postaje njihov zaštitni mehanizam.
Važno je osvijestiti ovaj fenomen i poticati otvorenu komunikaciju o mentalnom zdravlju među braniteljima. Potrebno je stvoriti sigurno okruženje u kojem će se oni moći otvoriti i razgovarati o svojim osjećajima bez straha od osude. Organizacije koje se bave podrškom braniteljima trebaju osnažiti svoje programe kako bi uključile psihološku pomoć i terapiju, a ne samo fizičku rehabilitaciju. Razgovori s psihologom ili grupama podrške mogu pomoći u razbijanju izolacije i stvoriti osjećaj zajedništva među onima koji su prošli kroz slične situacije.
Osim profesionalne pomoći, važna je i uloga obitelji i prijatelja. Oni trebaju biti svjesni da su problemi koje branitelji mogu imati realni i da je važno slušati ih i podržavati. Ponekad je dovoljno samo pružiti podršku, bez potrebe za davanjem savjeta ili rješenja. U mnogim slučajevima, branitelji samo žele da ih netko čuje i razumije njihove borbe.
U konačnici, lažni osmijeh branitelja predstavlja složenu dinamiku između unutarnjih bolova i vanjske prezentacije. Potrebno je raditi na razbijanju stigme oko mentalnog zdravlja, kako bi se omogućilo otvoreno razgovaranje o problemima s kojima se suočavaju. Samo kroz razumijevanje i podršku možemo pomoći onima koji se bore s posljedicama svojih iskustava, omogućujući im da se oslobode lažnog osmijeha i pronađu put prema ozdravljenju.
