Miroslavljevo evanđelje, jedno od najznačajnijih i najstarijih očuvanih djela hrvatske književnosti, predstavlja neizostavni dio kulturne baštine našeg naroda. Ovo remek-djelo nastalo je u 12. stoljeću i osim svoje povijesne vrijednosti, ono je i svjedočanstvo o jeziku i pismu koje se koristilo u to doba. Kada govorimo o jeziku na kojem je Miroslavljevo evanđelje napisano, odgovore možemo pronaći kroz analizu samog teksta, kao i kroz proučavanje povijesnog konteksta u kojem je djelo nastalo.
Osnovna karakteristika Miroslavljeva evanđelja je to što je napisano na staroslavenskom jeziku, koji je bio korišten u liturgiji i pismenosti slavenskih naroda. Staroslavenski jezik, poznat i kao crkvenoslavenski, razvio se iz jezika koji su u 9. stoljeću uveli sveti Ćiril i Metod, braća koja su podučavala slavenske narode pismenosti i kršćanskim vrijednostima. U tom kontekstu, Miroslavljevo evanđelje ne samo da predstavlja vjerski tekst, već je i značajni jezični artefakt koji nam omogućuje uvid u razvoj slavenskih jezika, uključujući i hrvatski.
U Miroslavljevom evanđelju, možemo primijetiti utjecaj jezika i pismenosti iz bizantske kulture, koja je bila dominantna u to vrijeme. Djelo je napisano glagoljicom, jednim od najranijih slavenskih pisama, koje je također nastalo pod utjecajem sv. Ćirila i Metoda. Glagoljica je bila korištena za pisanje na staroslavenskom jeziku, a njena upotreba u Miroslavljevom evanđelju svjedoči o važnosti liturgijskih tekstova u duhovnom životu tog razdoblja.
Jedan od ključnih aspekata Miroslavljeva evanđelja je njegova svrha. Napisano je kao liturgijski tekst, vjerojatno namijenjen za upotrebu u crkvenim obredima, a sastoji se od različitih evanđeoskih odlomaka. Ovi odlomci su pažljivo odabrani kako bi pružili duhovnu pouku i nadahnuće vjernicima. Kroz analizu ovog teksta, možemo vidjeti kako su se tadašnji ljudi obraćali Bogu i kako su razumjeli svoju vjeru.
Osim što je Miroslavljevo evanđelje važno s jezičnog i književnog aspekta, ono je također značajno i s povijesnog gledišta. S obzirom na to da je nastalo u vrijeme kada su se formirali temelji hrvatske nacionalne svijesti, ovo djelo je simbol otpora i očuvanja identiteta. U vremenu kada su se slavenski narodi borili za svoje mjesto pod suncem, Miroslavljevo evanđelje postaje svjetionik kulture i pismenosti koji odražava težnje tog vremena.
Pored toga, Miroslavljevo evanđelje također ima veliku vrijednost za istraživače jezika. Proučavanje ovog djela omogućava lingvistima i povjesničarima da bolje razumiju razvoj hrvatskog jezika i njegovih dijalekata. Staroslavenski jezik, kao osnova za mnoge slavenske jezike, uključujući hrvatski, predstavlja ključ za razumijevanje jezičnih promjena i prilagodbi kroz stoljeća.
U zaključku, Miroslavljevo evanđelje napisano je na staroslavenskom jeziku, koji je bio od vitalnog značaja za liturgiju i pismenost u 12. stoljeću. Kroz ovo djelo, svjedočimo ne samo vjerskom životu tog doba, već i razvoju jezika i kulture koja je oblikovala identitet hrvatskog naroda. Njegova povijesna i jezična vrijednost ostaje neprocjenjiva, a Miroslavljevo evanđelje i dalje inspirira mnoge generacije da istražuju svoje korijene i kulturnu baštinu.
