Zaštita informacija u javnoj nabavci postaje sve važnija tema u današnjem digitalnom dobu. S obzirom na to da je javna nabavka proces koji uključuje visoke iznose novca i brojne sudionike, od suštinske je važnosti osigurati da su sve informacije zaštićene od neovlaštenog pristupa, manipulacije ili gubitka. U ovom članku raspraviti ćemo o važnosti zaštite informacija u javnoj nabavci, potencijalnim prijetnjama, kao i najboljim praksama koje se mogu primijeniti kako bi se osigurala sigurnost podataka.
Javna nabava se odnosi na postupke kojima tijela javne vlasti, kao što su vlade i općine, kupuju robu, usluge ili radove. Ovaj proces često uključuje osjetljive informacije, uključujući financijske podatke, ponude, ugovore i druge dokumente. Kao rezultat toga, osiguranje tih informacija od neovlaštenog pristupa postaje ključno. Osim toga, neadekvatna zaštita informacija može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući financijske gubitke, pravne probleme i narušavanje ugleda institucije.
Jedan od glavnih izazova u zaštiti informacija u javnoj nabavci je sveprisutna prijetnja cyber napada. Hakeri i zlonamjerni softveri su stalno prisutni, a njihovi napadi mogu biti usmjereni na sustave koji sadrže osjetljive informacije. Kao primjer možemo navesti ransomware napade koji mogu zaključati važne podatke i zahtijevati otkupninu za njihovo otključavanje. Zbog toga je važno uložiti u odgovarajuće sigurnosne mjere, poput enkripcije podataka, korištenja sigurnosnih protokola i redovitih sigurnosnih audita.
Pored cyber prijetnji, unutarnje prijetnje također predstavljaju značajan rizik. To su situacije kada zaposlenici, ili bivši zaposlenici, imaju pristup osjetljivim informacijama i mogu ih zloupotrijebiti. Kako bi se smanjio ovaj rizik, važno je implementirati stroge politike pristupa informacijama, uključujući autentifikaciju i autorizaciju, kao i redovito obučavati zaposlenike o sigurnosnim praksama i etici u radu s osjetljivim informacijama.
Jedan od ključnih aspekata zaštite informacija u javnoj nabavci je i usklađenost s relevantnim zakonima i propisima. U Europskoj uniji, na primjer, postoji opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) koja propisuje pravila o prikupljanju i obradi osobnih podataka. Javne institucije moraju osigurati da su svi njihovi procesi u skladu s ovim propisima kako bi izbjegle visoke kazne i pravne posljedice. U Hrvatskoj, zakon o zaštiti osobnih podataka također naglašava važnost zaštite informacija, posebno kada se radi o osjetljivim podacima.
U svrhu zaštite informacija u javnoj nabavci, važno je uspostaviti sveobuhvatan okvir sigurnosti. To uključuje razvoj politika i procedura za upravljanje informacijama, implementaciju tehničkih rješenja poput vatrozida i antivirusnog softvera, kao i redovito procjenjivanje rizika i ranjivosti. Također, preporučuje se korištenje naprednih tehnologija kao što su blockchain i digitalni potpisi, koji mogu dodatno osnažiti sigurnost transakcija i informacija.
Na kraju, važno je naglasiti da zaštita informacija nije jednokratni proces, već kontinuirani zadatak. Tehnologije, prijetnje i propisi se stalno mijenjaju, a time i pristupi zaštiti informacija. Javne institucije moraju ostati proaktivne i prilagoditi svoje sigurnosne mjere prema novim izazovima kako bi osigurale da su informacije u javnoj nabavci uvijek zaštićene.
