Poljoprivreda je jedan od najstarijih oblika ljudske djelatnosti, a u mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku, ona predstavlja značajan dio gospodarstva. Iako se često smatra zdravim i prirodnim radom, poljoprivreda može biti i izuzetno naporna, a ponekad i opasna. U ovom članku istražit ćemo koncept ‘usurante’ u kontekstu poljoprivrednog rada, te kakve posljedice to može imati na radnike u ovom sektoru.
Termin ‘usurante’ odnosi se na fizički i mentalno iscrpljujuće poslove koji mogu imati dugoročne posljedice po zdravlje radnika. U poljoprivredi, radnici često provode dugačke sate na otvorenom, izloženi su različitim vremenskim uvjetima, te rade s teškim alatima i strojevima. Ova kombinacija faktora može dovesti do raznih zdravstvenih problema, uključujući ozljede mišićno-koštanog sustava, probleme sa srcem, pa čak i psihičke probleme poput stresa i anksioznosti.
Jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju poljoprivredni radnici je fizička iscrpljenost. Mnogi radnici rade više od 10 sati dnevno, često bez odgovarajućih pauza. Zbog toga, umor se akumulira i može dovesti do smanjenja produktivnosti i povećanja rizika od nesreća. Osim toga, dugotrajna izloženost teškim fizičkim naporima može uzrokovati kronične bolesti, poput artritisa i problema s leđima. Ove bolesti ne samo da utječu na kvalitetu života radnika, već mogu dovesti i do povećanih troškova zdravstvene skrbi.
Osim fizičkih izazova, poljoprivredni radnici često se suočavaju i s mentalnim stresom. Rad u poljoprivredi može biti nepredvidiv, s promjenama u vremenskim uvjetima i tržišnim cijenama koje mogu značajno utjecati na prihod. Ova nesigurnost može uzrokovati anksioznost i stres među radnicima, što dodatno pogoršava njihovo opće zdravstveno stanje. U mnogim slučajevima, radnici se osjećaju preopterećeno i bez podrške, što može dovesti do problema s mentalnim zdravljem.
U Hrvatskoj, gdje je poljoprivreda značajan dio gospodarstva, važno je prepoznati i adresirati ove probleme. Zakonodavstvo o radu nudi određene zaštite, ali često se ne provodi u praksi. Radnici često rade na crno, bez ugovora ili ikakvih prava. Ova situacija dodatno komplikuje mogućnosti za osiguranje odgovarajuće zaštite i pomoći za radnike koji se suočavaju s problemima usurante.
Kako bi se poboljšali uvjeti rada u poljoprivredi, potrebno je provesti sveobuhvatne reforme. Važno je educirati radnike o njihovim pravima i mogućnostima zaštite. Također, potrebna su ulaganja u infrastrukturu i opremu koja bi olakšala rad i smanjila rizik od ozljeda. Uvođenje tehnologija koje mogu automatizirati teške fizičke zadatke može značajno smanjiti fizičko opterećenje radnika.
Pored fizičkih i mentalnih izazova, poljoprivredni radnici često se suočavaju i s ekonomskim pritiscima. Niska plaća, visoki troškovi života i neizvjesnost tržišta čine ovu profesiju manje privlačnom. Uz to, mnogi radnici nemaju pristup osnovnim socijalnim pravima, kao što su plaćeni godišnji odmor ili bolovanje. Ova ekonomska nesigurnost dodatno doprinosi osjećaju iscrpljenosti i preopterećenosti.
Konačno, važno je naglasiti da se rad u poljoprivredi ne može promatrati samo kroz prizmu usurante. Poljoprivreda također može biti izvor ponosa, zajedništva i tradicije. Mnogi radnici doživljavaju svoj posao kao način života, a ne samo kao izvor prihoda. Unatoč izazovima, ljubav prema zemlji i plodovima rada čini ovu profesiju posebnom. Stoga je ključno raditi na poboljšanju uvjeta rada kako bi se osiguralo da poljoprivreda ostane održiv i zdrav izvor života za mnoge ljude.
