Agrokor, jedan od najvećih koncerna u Hrvatskoj, suočio se 2017. godine s ozbiljnim financijskim problemima koji su doveli do pokretanja postupka predstečajne nagodbe. Ovaj postupak je bio izuzetno složen i značajan za hrvatsko gospodarstvo, a njegov ishod utjecao je na brojne dionike, uključujući dobavljače, zaposlenike i vlasnike. U ovom članku istražit ćemo što je predstečajna nagodba, kako je ona provedena u slučaju Agrokora, te koje su posljedice ovog povijesnog događaja.
Predstečajna nagodba je pravni postupak koji omogućuje poduzećima koja se nalaze u financijskim poteškoćama da restrukturiraju svoje dugove i nastave poslovanje bez potpunog bankrota. Ovaj postupak je reguliran Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koji je donesen kako bi se olakšao proces sanacije i zaštite poslovanja. U slučaju Agrokora, predstečajna nagodba bila je nužna zbog izrazito visokih dugovanja koja su iznosila više od 5 milijardi eura.
U travnju 2017. godine, nakon što su se problemi unutar kompanije počeli intenzivirati, vlasnik Agrokora, Ivica Todorić, pokrenuo je postupak izvanredne uprave. Odluka o pokretanju izvanredne uprave donijela je povjerenik za izvanrednu upravu, Ante Ramljak, koji je preuzeo upravljanje kompanijom. Njegov zadatak bio je pronaći rješenje za izvanrednu situaciju i osigurati nastavak poslovanja. U tom kontekstu, predstečajna nagodba postala je ključno sredstvo za sanaciju Agrokora.
Jedan od prvih koraka u procesu predstečajne nagodbe bio je izrada plana restrukturiranja koji bi uključivao smanjenje dugova, reprogramiranje postojećih obveza, kao i pronalaženje novih izvora financiranja. Plan je trebao zadovoljiti sve vjerovnike i omogućiti im da ostvare barem dio svojih potraživanja. U procesu su sudjelovali različiti dionici, uključujući banke, dobavljače i druge vjerovnike, a ciljevi su bili jasni: stabilizirati kompaniju i očuvati radna mjesta.
Jedan od ključnih trenutaka u ovom procesu bio je potpisivanje nagodbe u svibnju 2018. godine, koju je podržalo oko 80% vjerovnika. Ova nagodba predviđala je smanjenje ukupnih dugova, a vjerovnici su dobili dionice u novoj strukturi Agrokora, čime su postali suvlasnici kompanije. Također, nagodba je omogućila i nastavak poslovanja Agrokora, što je bilo ključno za očuvanje radnih mjesta i poslovnih odnosa sa dobavljačima.
Posljedice predstečajne nagodbe za Agrokor bile su višestruke. S jedne strane, nagodba je omogućila stabilizaciju kompanije i nastavak poslovanja, ali s druge strane, izazvala je velike promjene u vlasničkoj strukturi. Ivica Todorić, koji je bio dugogodišnji vlasnik i upravljao kompanijom, izgubio je kontrolu nad Agrokorom. Ovaj proces također je otvorio pitanja o budućnosti Agrokorovih brendova, kao što su Konzum i Ledo, koji su bili ključni dijelovi poslovanja.
Osim toga, predstečajna nagodba postavila je temelje za daljnje regulative i zakonodavne promjene u Hrvatskoj vezane uz poslovanje i financijsko restrukturiranje. Uloga izvanredne uprave, kao i sam postupak predstečajne nagodbe, postali su predmet rasprava i analize, ne samo u kontekstu Agrokora, već i za buduće slučajeve financijskih poteškoća u hrvatskom gospodarstvu.
Na kraju, Agrokorova predstečajna nagodba predstavlja važan primjer kako se može upravljati kriznim situacijama u poslovanju. Ona pokazuje kako je moguće restrukturirati dugove i osigurati nastavak poslovanja uz suradnju svih dionika. Iako je proces bio izazovan i pun neizvjesnosti, rezultat je bio uspješan u smislu održavanja radnih mjesta i očuvanja važnog dijela hrvatske ekonomije. Budućnost Agrokora i dalje ostaje neizvjesna, no postavljeni temelji kroz predstečajnu nagodbu mogli bi omogućiti daljnji razvoj i prilagodbu na promjenjive tržišne uvjete.
