Obiteljsko nasilje je ozbiljan društveni problem koji pogađa mnoge obitelji u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta. Riječ je o nasilju koje se može manifestirati na razne načine, uključujući fizičko, emocionalno, psihološko, seksualno i ekonomsko nasilje. Važno je napomenuti da obiteljsko nasilje ne poznaje granice, te se može dogoditi u svim društvenim, ekonomskim i kulturnim slojevima. Iako se o ovom problemu sve više govori, još uvijek postoji stigma i strah od prijavljivanja nasilja, što ga čini teško rješivim pitanjem.
Prema statistikama, obiteljsko nasilje u Hrvatskoj često ostaje neprimijećeno. Mnoge žrtve se ne odlučuju za prijavu iz straha od osvetničkih akcija nasilnika, straha od gubitka djece ili stida zbog vlastite situacije. U 2022. godini, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, zabilježen je porast prijava za obiteljsko nasilje, što može ukazivati na povećanu svijest i spremnost žrtava da prijave nasilje, ali i na to da problem postaje sve očitiji.
Kako bi se bolje razumjelo obiteljsko nasilje, važno je prepoznati njegove uzroke. Mnogi stručnjaci smatraju da su uzroci obiteljskog nasilja često povezani s društvenim normama, tradicionalnim rodnim ulogama i ekonomskim pritiscima. Nasilnici često dolaze iz okruženja gdje su nasilje i agresija normalizirani, što doprinosi ciklusu nasilja koji se prenosi s generacije na generaciju. Osim toga, ekonomska nesigurnost može dodatno pogoršati situaciju, jer može stvoriti napetosti unutar obitelji.
U Hrvatskoj postoje zakonske mjere koje su uvedene kako bi se zaštitile žrtve obiteljskog nasilja. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji omogućava žrtvama da zatraže zaštitu kroz hitne mjere, kao što su zabrane približavanja nasilniku. Također, postoje i različite organizacije i centri za pomoć koji nude podršku žrtvama, pružajući im psihološku pomoć, pravne savjete i smještaj. Međutim, unatoč postojanju ovih resursa, mnoge žrtve nisu svjesne svojih prava ili se boje tražiti pomoć, što dodatno otežava situaciju.
Jedan od ključnih koraka u borbi protiv obiteljskog nasilja je edukacija. Edukacija o prepoznavanju znakova nasilja, dostupnim resursima i pravima žrtava može pomoći u smanjenju stigme i potaknuti više ljudi da potraže pomoć. Škole, zajednice i nevladine organizacije igraju ključnu ulogu u podizanju svijesti o ovom problemu. Također, važno je educirati potencijalne nasilnike o posljedicama njihovog ponašanja i promicati zdrave obrasce ponašanja u obitelji.
Uz edukaciju, potrebna je i promjena društvenih normi koje toleriraju nasilje. Potrebno je raditi na promjeni percepcije o ulozi muškaraca i žena u društvu, poticanju ravnopravnosti i nasilju kao neprihvatljivom ponašanju. Mediji također imaju važnu ulogu u oblikovanju stavova i mišljenja o obiteljskom nasilju, te bi trebali izvještavati odgovorno i senzitivno o ovim temama.
U zaključku, obiteljsko nasilje u Hrvatskoj predstavlja ozbiljan problem koji zahtijeva zajednički odgovor društva. Potrebna je suradnja između vlade, nevladinih organizacija, zajednica i samih pojedinaca kako bi se osiguralo da žrtve dobiju potrebnu podršku, a nasilnici odgovaraju za svoje postupke. Samo kroz otvorenu diskusiju, edukaciju i promjenu društvenih normi možemo se nadati smanjenju obiteljskog nasilja i stvaranju sigurnijeg okruženja za sve članove obitelji.
