Regresija u psihologiji predstavlja mehanizam obrane koji se aktivira kada se pojedinac suočava s emocionalnim stresom ili napetostima. Ovaj pojam se koristi za opisivanje procesa povratka na ranije faze razvoja, kada su pojedinci koristili jednostavnije i manje zrele oblike ponašanja kako bi se nosili s teškim situacijama. Regresija može biti privremena ili dugotrajna, a obično se manifestira kroz ponašanje koje je karakteristično za raniju dob, poput djetinjstva. Ovaj fenomen se može promatrati kod odraslih i djece, a njegova analiza može pružiti uvid u emocionalno stanje pojedinca.
U psihologiji, regresija se često povezuje s Freudianom teorijom, gdje je opisano kako se ljudi suočavaju s unutarnjim konfliktima. Kada se osoba susreće s nečim što je preplavljuje ili uzrujava, može se početi ponašati na načine koji su karakteristični za ranije razvojne faze. Na primjer, odrasla osoba koja prolazi kroz stresnu situaciju može početi pokazivati ponašanja slična onima iz djetinjstva, poput plakanja, povlačenja ili traženja sigurnosti i utjehe od drugih.
Regresija može imati različite uzroke i manifestacije. Osobe koje su prošle kroz traumatska iskustva, gubitak bliske osobe, ili značajne životne promjene, mogu se vratiti na ponašanje koje im donosi osjećaj sigurnosti. Primjerice, dijete koje se suočava s razvodom roditelja može početi ponovno koristiti dudicu ili se ponašati kao da je mlađe nego što jest. Ovaj oblik ponašanja može biti način na koji djeca pokušavaju ponovno uspostaviti osjećaj kontrole ili sigurnosti u svom životu.
U odraslih, regresija se može manifestirati na različite načine. Osobe pod stresom mogu se povući u sebe, izbjegavati odgovornosti ili početi koristiti mehanizme suočavanja koji su karakteristični za njihovo djetinjstvo. Na primjer, osoba koja se suočava s gubitkom posla može početi izbjegavati društvene situacije i povući se u svoj dom, gdje se osjeća sigurnije. Ova vrsta ponašanja može ometati osobni i profesionalni život, a također može otežati rješavanje problema s kojima se pojedinac suočava.
Iako regresija može biti prirodan način suočavanja s teškim situacijama, ona može postati problematična ako se koristi kao trajni način izbjegavanja stvarnosti. U takvim slučajevima, pojedincima može biti potrebna pomoć stručnjaka, poput psihologa ili terapeuta, kako bi se nosili s emocionalnim problemima i razvili zdravije mehanizme suočavanja. Terapija može pomoći pojedincu da prepozna uzroke svog ponašanja i nauči kako se nositi s izazovima na zreliji način.
Važno je napomenuti da regresija nije nužno negativan fenomen. U određenim situacijama, povratak na ranije obrasce ponašanja može pružiti emocionalnu podršku i olakšanje. Na primjer, kada se osoba suočava s teškim gubitkom, povratak na djetinjstvo može donijeti osjećaj sigurnosti i utjehe. U takvim slučajevima, regresija može biti privremena i može pomoći osobi da se nosi s emocionalnim bolom.
U zaključku, regresija u psihologiji predstavlja složen mehanizam obrane koji se može manifestirati u različitim oblicima. Ona može pomoći pojedincima da se nose s stresom i emocionalnim poteškoćama, ali također može postati prepreka osobnom razvoju ako se koristi kao trajni način izbjegavanja stvarnosti. Razumijevanje ovog fenomena može pomoći pojedincima i terapeutima da bolje razumiju emocionalne izazove s kojima se suočavaju i razviju učinkovitije strategije suočavanja.
