“Revizor” Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, napisano 1836. godine, klasično je djelo ruske književnosti koje se bavi problemima korupcije, neodgovornosti i licemjerstva u društvu. Iako je smješten u kontekst tadašnje Rusije, njegovo značenje i kritika društva su univerzalni i primjenjivi na različite kulture i epohe. U ovom članku istražit ćemo kako Gogolj kroz likove i situacije u “Revizoru” oslikava društvene probleme koji su i danas prisutni.
Radnja se vrti oko lažnog revizora koji dolazi u mali grad, a stanovnici, puni straha i neizvjesnosti, počinju se ponašati na način koji otkriva njihove stvarne karaktere. Ova situacija stvara komične, ali i tragične trenutke koji odražavaju ljudsku prirodu. Gogolj koristi ironiju kako bi kritizirao ne samo pojedince, već i društvene institucije koje omogućuju ili čak potiču korupciju i zlo.
Jedan od ključnih likova, gradonačelnik, predstavlja simbol vlasti koja je nesposobna i korumpirana. Njegovo ponašanje, koje uključuje lažno predstavljanje i manipulaciju, odražava širu sliku društva u kojem je vlast često isključena od stvarnosti i okrenuta vlastitom interesu. Ovaj lik otkriva kako su vlastodršci često odvojeni od stvarnosti i kako njihova neodgovornost može imati ozbiljne posljedice po život običnih ljudi.
Osim gradonačelnika, Gogolj stvara i niz drugih likova koji su svi na neki način povezani s korumpiranim sustavom. Njihova pohlepa, strah i nesposobnost da preuzmu odgovornost za svoje postupke dodatno naglašavaju problem društvene odgovornosti. Ljudi iz različitih slojeva društva, od službenika do običnih građana, prikazani su kao sudionici u tom opasnom igri koja dovodi do moralne dekadencije.
Osim kritike vlasti, “Revizor” također istražuje teme laži i prevare. Likovi su opsjednuti idejom o tome kako će ih vanjski izgled spasiti ili kako će ih laži zaštititi od otkrivanja njihovih grijeha. Ova preokupacija s vanjskim dojmom i materijalnim bogatstvom otkriva plitkost njihovih vrijednosti. Gogolj koristi te elemente kako bi ukazao na to da istinska vrijednost leži u čestitosti i moralu, a ne u lažnom predstavljanju.
U konačnici, “Revizor” nije samo kritika ruskog društva 19. stoljeća, već i univerzalna priča o ljudskoj prirodi. Gogolj uspijeva pokazati da su mnogi problemi s kojima se suočavamo danas, poput korupcije, laži i moralne dekadencije, i dalje prisutni. Njegovo djelo poziva nas da preispitamo vlastite vrijednosti i ponašanje, te da se suočimo s posljedicama svojih izbora.
Ova kritika društva ostavlja trajni utisak na čitatelje i potiče ih na razmišljanje o vlastitoj ulozi u društvu. S obzirom na to kako su mnogi elementi iz “Revizora” i dalje relevantni, Gogoljovo djelo ostaje važno i inspirativno djelo koje nas podsjeća na nužnost moralne odgovornosti u suvremenom svijetu.
