U posljednje vrijeme, ime Ivica Todorić ponovno se našlo u središtu pozornosti hrvatske javnosti. Ovaj kontroverzni poduzetnik, koji je bio na čelu Agrokora, možda se sprema za politički angažman. Vijesti o mogućem osnivanju stranke izazvale su brojne reakcije među građanima, analitičarima i političkim akterima. No, što bi to značilo za hrvatsku politiku i društvo?
Ivica Todorić, rođen 2. ožujka 1948. godine, poznat je kao jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi u Hrvatskoj. Njegova tvrtka Agrokor, koja je bila najveća trgovačka kompanija u zemlji, doživjela je kolaps 2017. godine, što je dovelo do velike krize i preuzimanja od strane države. Nakon brojnih pravnih bitaka i medijskih napisa, Todorić se povukao iz javnog života, barem privremeno. S obzirom na njegovu prošlost i utjecaj, povratak na političku scenu izaziva mnoge kontroverze.
Jedno od ključnih pitanja jest: zašto bi Todorić odlučio osnovati stranku? Mnogi analitičari smatraju da bi se mogao željeti pozicionirati kao lider novog političkog pokreta koji bi se zalagao za interese poduzetnika i poslovne zajednice. U trenutnom političkom okruženju, gdje se suočavamo s nizom ekonomskih izazova, od inflacije do problema s opskrbom, Todorić bi mogao iskoristiti svoje iskustvo kako bi privukao birače koji traže promjene.
Osnivanje stranke ne bi bilo bez izazova. Todorić je suočen s velikim preprekama, uključujući svoj pravni status i percepciju javnosti. Mnogi ga vide kao simbol korupcije i neodgovornog poslovanja, a njegovo ime često se povezuje s financijskim skandalima. Stoga bi mu bilo iznimno teško steći povjerenje birača, pogotovo onih koji su izgubili novac zbog krize u Agrokoru.
Međutim, postoji i druga strana medalje. U Hrvatskoj postoji značajan broj građana koji su nezadovoljni trenutnom političkom situacijom i traže alternativu. Ukoliko Todorić uspije prikupiti podršku nezadovoljnih građana, mogao bi stvoriti stranku koja bi se temeljila na idejama slobodnog tržišta i poduzetništva. Takva stranka mogla bi privući birače koji se protive trenutnim ekonomskim mjerama i traže rješenja za poboljšanje poslovnog okruženja.
Pitanje koje se postavlja jest: koje bi političke stavove i prioritete mogao imati Todorić? S obzirom na njegovu poduzetničku pozadinu, vjerojatno bi se fokusirao na smanjenje poreza, poticanje investicija i regulaciju tržišta. Također, mogao bi naglasiti važnost zaštite hrvatskih proizvoda i poticanje domaće proizvodnje, što bi moglo rezonirati s biračima koji se protive prekomjernoj globalizaciji i uvozu.
Osnivanje stranke također bi moglo otvoriti vrata za suradnju s drugim političkim akterima koji dijele slične stavove. Na primjer, moguće je da bi Todorić mogao uspostaviti savezništva s malim i srednjim poduzetnicima te lokalnim političkim vođama koji se bore za poboljšanje poslovnog okruženja u svojim zajednicama.
Ipak, treba napomenuti da bi eventualno osnivanje stranke moglo izazvati podjele unutar postojećih političkih stranaka. Neki bi se mogli bojati da bi Todorić mogao privući njihove birače, dok bi drugi mogli biti skloni suradnji s njim. U tom slučaju, politička scena u Hrvatskoj mogla bi postati još dinamičnija i nepredvidljivija.
U svakom slučaju, vijesti o mogućem osnivanju stranke od strane Ivice Todorića otvaraju brojna pitanja o budućnosti hrvatske politike. Hoće li se Todorić uspjeti vratiti u politički život i kako će to utjecati na postojeće stranke i birače? Samo vrijeme će pokazati, no sigurno je da će se o njegovim planovima i dalje raspravljati u medijima i među građanima.
