U svijetu koji se neprestano mijenja, često zaboravljamo na one koji su izloženi različitim izazovima u svom svakodnevnom životu. Iako se čini da svi imamo svoje brige i stresove, postoje ljudi koji se suočavaju s dodatnim poteškoćama zbog svoje tjelesne ili senzorne nesposobnosti. Kada govorimo o ljudima koji su gluhi, nijemi ili slijepi, često se postavlja pitanje: kako im možemo pomoći, kako ih možemo uključiti u društvo i kako im možemo olakšati život?
Prvo, važno je razumjeti što znači biti gluh, nijem ili slijep. Gluhe osobe ne mogu čuti zvukove, a time i ne mogu komunicirati na način na koji to čini većina ljudi. Nijeme osobe, s druge strane, mogu imati sluh, ali ne mogu govoriti, dok su slijepi ljudi lišeni vida. Ove različite nesposobnosti donose sa sobom brojne izazove, ne samo u svakodnevnoj komunikaciji, već i u pristupu obrazovanju, zapošljavanju i društvenim aktivnostima.
Jedan od ključnih problema s kojima se susreću osobe s ovim nesposobnostima je nedostatak pristupa informacijama. Na primjer, dok većina ljudi može pratiti vijesti putem radija ili televizije, gluhe osobe često su isključene iz tih izvora informacija. Danas, uz razvoj tehnologije, postoje različiti alati i aplikacije koji olakšavaju komunikaciju, poput video poziva s titlovima ili aplikacija za prevođenje znakovnog jezika. Međutim, važno je da društvo prihvati i podrži korištenje ovakvih tehnologija, a ne da se oslanja isključivo na tradicionalne metode komunikacije.
Osim toga, postoji i pitanje obrazovanja. Mnoge škole i obrazovne institucije nisu prilagođene potrebama djece s posebnim potrebama. Uključivanje djece s oštećenjem sluha ili vida u redovite razrede može biti izazovno, ali uz prave resurse i podršku, to je itekako moguće. Učitelji bi trebali biti obučeni kako bi mogli raditi s djecom koja imaju različite potrebe, a školski sustav trebao bi osigurati potrebne materijale i alate za učenje.
U radnom okruženju, osobe s oštećenjem sluha, govora ili vida često se suočavaju s preprekama prilikom zapošljavanja. Poslodavci ponekad imaju predrasude ili nedostatak razumijevanja o tome kako zaposliti osobe s posebnim potrebama. Ključ za promjenu ovog stanja leži u edukaciji i svijesti. Poslodavci trebaju biti educirani o prednostima zapošljavanja raznolikih timova koji uključuju osobe s različitim sposobnostima. Na taj način, ne samo da će se unaprijediti radno okruženje, već će se i omogućiti osobama s invaliditetom da doprinesu društvu i ekonomiji.
Također, važno je spomenuti kako se u mnogim zemljama provode zakonske reforme koje štite prava osoba s invaliditetom. Ovi zakoni osiguravaju pristup javnim uslugama, obrazovanju i zapošljavanju, ali je implementacija tih zakona često nedovoljna. Društvo mora nastaviti raditi na podizanju svijesti o pravima osoba s invaliditetom i poticati promjene koje će omogućiti puni pristup svim aspektima života.
Na kraju, važno je napomenuti da su osobe s oštećenjem sluha, govora ili vida jednako vrijedni članovi društva kao i svi ostali. Njihove sposobnosti, talenti i doprinosi ne bi trebali biti zanemareni zbog njihovih nesposobnosti. Inkluzivno društvo je ono koje prihvaća raznolikost i priznaje jedinstvene kvalitete svih svojih članova. Stoga, postavljajući pitanje ‘a mi gluhi, nijemi, slijepi?’, trebali bismo se zapitati kako možemo poboljšati njihove živote i kako možemo učiniti svijet boljim mjestom za sve.
