Atrijalni septalni defekt (ASD) je srčana mana koja se javlja kada postoji rupa u atrijalnom septumu, koji dijeli lijevi i desni atrij srca. Ova mana može biti različitih tipova, a najčešći su primum i secundum ASD. Razumijevanje razlika između ova dva tipa ASD-a i njihove dijagnoze putem elektrokardiograma (EKG) ključno je za pravilno liječenje i upravljanje ovim stanjem.
ASD primum, poznat i kao atrijalni septalni defekt tip I, nalazi se u donjem dijelu atrijalnog septuma i često je povezan s drugim srčanim manama, poput mitralne insuficijencije. Ovaj tip defekta najčešće se pojavljuje kod osoba s Downovim sindromom. EKG nalazi kod ASD primum-a obično pokazuju znakove opterećenja desne strane srca, uključujući povećanje desnog atrija i desne klijetke, što može biti posljedica povećanog protoka krvi prema desnoj strani srca zbog shunta (toksičnog protoka) između lijevog i desnog atrija.
ASD secundum, s druge strane, najčešći je oblik atrijalnog septalnog defekta i obično se javlja u srednjem dijelu atrijalnog septuma. Ovaj tip defekta nije nužno povezan s drugim srčanim manama i može se javiti kao izolirani poremećaj. EKG nalazi kod ASD secundum-a često pokazuju slične znakove opterećenja desne strane srca, ali su možda manje izraženi nego kod ASD primum-a. Ovisno o veličini defekta, simptomi se mogu pojaviti u djetinjstvu ili kasnije u životu.
Klinička prezentacija oba tipa ASD-a može uključivati umor, otežano disanje tijekom fizičke aktivnosti, palpitacije i, u nekim slučajevima, zatajivanje srca. Zbog povećanog protoka krvi prema desnoj strani srca, pacijenti s ASD-om mogu biti podložniji razvoju plućne hipertenzije, što može dovesti do ozbiljnih komplikacija ako se ne liječi.
Prva dijagnostička metoda za otkrivanje ASD-a je EKG, koji će pokazati karakteristične promjene u električnoj aktivnosti srca. Uz EKG, ultrazvuk srca (ehokardiografija) je također važan alat za procjenu veličine defekta, usmjerenosti shunta i stanja srca. U nekim slučajevima, dodatne pretrage poput magnetske rezonancije srca mogu biti potrebne za detaljniju analizu.
U liječenju ASD-a, ako se otkrije rano i ako uzrokuje značajne simptome ili komplikacije, može biti potrebna kirurška intervencija. Za ASD secundum, minimalno invazivne tehnike zatvaranja defekta putem katetera postale su sve popularnije i omogućuju brži oporavak i manju bol. S druge strane, ASD primum često zahtijeva otvorenu kirurgiju zbog svoje povezanosti s drugim srčanim manama.
U zaključku, razumijevanje razlika između ASD primum i secundum te njihovih karakteristika na EKG-u ključno je za pravilan pristup dijagnostici i liječenju. Dok su oba tipa defekta povezana s povećanim rizikom od komplikacija, pravovremena dijagnoza i odgovarajuće liječenje mogu značajno poboljšati kvalitetu života pacijenata. Redoviti pregledi i praćenje od strane kardiologa su ključni za osobe s ASD-om kako bi se osiguralo da se svi potencijalni problemi pravovremeno prepoznaju i liječe.
