Hidradenitis suppurativa (HS) je kronična upalna bolest koja utječe na kožu, najčešće u područjima gdje se nalaze znojne žlijezde, poput pazuha, prepona i stražnjice. Osobe koje pate od ove bolesti suočavaju se s čestim i bolnim upalama, koje mogu dovesti do stvaranja ožiljaka i značajnog smanjenja kvalitete života. Tradicionalni načini liječenja uključuju topičke lijekove, antibiotike i kirurške zahvate, no biološka terapija postaje sve popularnija kao alternativa. U ovom članku istražujemo što je biološka terapija, kako djeluje na hidradenitis i koje su njezine prednosti i nedostaci.
Biološka terapija uključuje korištenje lijekova koji su napravljeni od živih organizama ili njihovih derivata. Ovi lijekovi ciljaju specifične dijelove imunološkog sustava, čime se smanjuje upalna reakcija koja uzrokuje simptome bolesti. U kontekstu hidradenitisa, biološki lijekovi mogu pomoći u smanjenju broja upala i poboljšanju općeg stanja kože.
Jedan od najpoznatijih bioloških lijekova koji se koristi za liječenje hidradenitisa je adalimumab (poznatiji kao Humira). Ovaj lijek se primjenjuje injekcijama i djeluje tako da blokira protein nazvan TNF-alfa, koji igra ključnu ulogu u upalnim procesima. Istraživanja su pokazala da adalimumab može značajno smanjiti učestalost i težinu izbijanja hidradenitisa, a neki pacijenti su doživjeli gotovo potpuno izlječenje.
Osim adalimumaba, postoje i drugi biološki lijekovi koji se istražuju ili su odobreni za liječenje hidradenitisa. Na primjer, ustekinumab (Stelara) i secukinumab (Cosentyx) također su pokazali obećavajuće rezultate u kliničkim ispitivanjima. Ovi lijekovi djeluju na različite načine, ali svi imaju zajednički cilj – smanjiti upalu i poboljšati kvalitetu života pacijenata.
Jedna od najvećih prednosti biološke terapije je njezina sposobnost da pruži olakšanje onima koji su isprobali druge tretmane bez uspjeha. Mnogi pacijenti izvještavaju o poboljšanju stanja kože i smanjenju boli nakon početka biološke terapije. Također, biološki lijekovi obično imaju manje nuspojava u usporedbi s konvencionalnim lijekovima, kao što su dugotrajni antibiotici ili steroidni lijekovi.
Ipak, biološka terapija nije bez svojih nedostataka. Cijena bioloških lijekova može biti vrlo visoka, a trošak može doseći i nekoliko tisuća eura mjesečno. To može predstavljati značajan financijski teret za pacijente, posebno u zemljama gdje zdravstveni sustavi ne pokrivaju troškove ovih lijekova. Osim toga, biološki lijekovi se obično primjenjuju kao dugotrajna terapija, što znači da pacijenti moraju biti spremni na redovite injekcije i kontrole kod liječnika.
Još jedan važan aspekt biološke terapije je rizik od infekcija. Budući da biološki lijekovi utječu na imunološki sustav, postoji povećani rizik od razvoja infekcija, što je posebno važno za pacijente koji već imaju problema s kožom. Pacijenti bi trebali biti svjesni ovog rizika i redovito se konzultirati sa svojim liječnikom kako bi se osigurali da su njihovi imunološki sustav i opće zdravstveno stanje stabilni.
U zaključku, biološka terapija predstavlja značajan napredak u liječenju hidradenitisa i može biti izuzetno korisna za mnoge pacijente. Iako su troškovi i potencijalne nuspojave važne točke koje treba razmotriti, prednosti koje biološki lijekovi nude mogu značajno poboljšati kvalitetu života onih koji pate od ove teške bolesti. Kao i uvijek, važno je konzultirati se sa stručnjakom kako bi se pronašao najbolji plan liječenja prilagođen individualnim potrebama pacijenta.
