Univerziteti su kroz povijest igrali ključnu ulogu u oblikovanju društava, poticanju inovacija i razvoju intelektualnog kapitala. Kako se svijet brzo mijenja, posebno u digitalnoj eri, postavlja se pitanje: kakva je budućnost univerziteta i kakvu poziciju će društvene i humanističke znanosti zauzimati u tom novom kontekstu?
U današnjem globaliziranom svijetu, gdje tehnologija napreduje brže nego ikad, mnogi se pitaju o relevantnosti društvenih i humanističkih znanosti. Čini se da su prirodne znanosti i inženjerstvo često na prvom mjestu kada se radi o zapošljavanju i gospodarskom razvoju. Međutim, društvene i humanističke znanosti imaju neprocjenjivu ulogu u razumijevanju kompleksnosti ljudskog ponašanja, kulturoloških razlika i etičkih pitanja koja proizlaze iz tehnološkog napretka.
Univerziteti se suočavaju s izazovima kao što su smanjenje financiranja, promjene u studentima i tržištu rada te potreba za prilagodljivim obrazovanjem. Dok se mnogi studenti okreću studijima koji jamče izravno zapošljavanje, poput poslovnih ili STEM područja, društvene i humanističke znanosti često ostaju u sjeni. No, to ne znači da su manje važne. Naprotiv, one pružaju osnovu za kritičko razmišljanje, analizu i rješavanje problema, što su vještine koje su sve traženije na radnom tržištu.
U kontekstu europske akademske zajednice, postoje jasni signali da se pozicija društvenih i humanističkih znanosti mora redefinirati. Mnoge institucije prepoznaju potrebu za interdisciplinarnim pristupom obrazovanju, gdje se znanja iz različitih područja kombiniraju kako bi se stvorili inovativni rješenja. Na primjer, kombinacija tehnologije i humanističkih znanosti može rezultirati boljim razumijevanjem utjecaja digitalizacije na društvo i kulturu.
Također, važnost društvenih i humanističkih znanosti ne može se podcijeniti u kontekstu globalnih izazova poput klimatskih promjena, migracija i društvenih nejednakosti. Ova područja zahtijevaju duboko razumijevanje ljudskog ponašanja i društvenih struktura kako bi se razvili učinkoviti i održivi odgovori. Primjeri uspješnih inicijativa koje uključuju društvene znanosti mogu se vidjeti u mnogim europskim zemljama koje su se uspješno nosile s izazovima kroz politikama koje su se oslanjale na istraživanja iz ovih područja.
Univerziteti također moraju prepoznati važnost obrazovanja koje nije samo usmjereno na zapošljavanje, već i na razvoj građanskih vještina i etičkog promišljanja. Društvene i humanističke znanosti nude studentima alate za razumijevanje kompleksnosti svijeta u kojem žive, potičući ih da postanu angažirani građani i kritički mislioci. U tom smislu, univerziteti bi trebali poticati kreativnost i inovacije unutar ovih disciplina, stvarajući prostor za istraživanje i eksperimentiranje.
Financijska potpora za društvene i humanističke znanosti također je ključna. U mnogim zemljama, sredstva za istraživanje i obrazovanje u ovim područjima smanjuju se, što može dovesti do smanjenja kvalitete obrazovanja i istraživanja. Potrebno je osigurati da vlade i institucije prepoznaju vrijednost ovih znanosti i osiguraju potrebna sredstva za njihov razvoj.
Kao što je istaknuto, budućnost univerziteta i pozicija društvenih i humanističkih znanosti nije samo pitanje akademske zajednice, već i šire društvene odgovornosti. U svijetu koji se brzo mijenja, univerziteti moraju preuzeti aktivnu ulogu u oblikovanju društva, potičući interdisciplinarni rad i osnažujući studente da postanu aktivni sudionici u svojim zajednicama. U tom kontekstu, društvene i humanističke znanosti mogu i trebaju imati središnju ulogu u oblikovanju budućnosti obrazovanja i društva u cjelini.
