U mnogim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, najam stana ili kuće često uključuje razne troškove koji se dodatno plaćaju uz osnovni najam. Jedan od tih troškova može biti i pričuva. No, postoji li obveza da najmoprimac plaća pričuvu? Ovo pitanje često postavljaju i iznajmljivači i najmoprimci, a odgovor nije uvijek jednostavan.
Pričuva se najčešće odnosi na sredstva koja se koriste za održavanje zajedničkih prostora i infrastrukture zgrade ili kompleksa u kojem se nekretnina nalazi. Ovi troškovi mogu uključivati održavanje stubišta, dvorišta, sanitarnih čvorova, čišćenje, kao i eventualne popravke i obnovu zajedničkih dijelova zgrade. Uglavnom, pričuva se plaća od strane vlasnika nekretnine, no u praksi se događa da se taj trošak prenosi na najmoprimce.
Kada se sklapa ugovor o najmu, važno je jasno definirati sve troškove koji su uključeni u najam. Ako ugovor ne specificira tko snosi troškove pričuve, može doći do nesporazuma između iznajmljivača i najmoprimca. U pravilu, vlasnici nekretnina često uključuju troškove pričuve u ukupni iznos najma ili ih posebno navode kao dodatne troškove. Ako se pričuva naplaćuje posebno, to bi trebalo biti jasno navedeno u ugovoru.
Prema Zakonu o najmu, iznajmljivač ima pravo zahtijevati od najmoprimca da plaća dijelove troškova koji se odnose na zajedničke prostore, uključujući pričuvu, ali to mora biti jasno dogovoreno unaprijed. U slučaju da najmoprimac nije suglasan s plaćanjem pričuve, iznajmljivač ne može jednostrano nametnuti taj trošak bez prethodnog dogovora.
Iz perspektive najmoprimca, važno je provjeriti sve stavke u ugovoru i postaviti pitanja o dodatnim troškovima prije nego što potpišu ugovor. Na taj način se može izbjeći neugodna iznenađenja i nesporazumi kasnije. Ako se dogovoreni troškovi pričuve ne plaćaju, to može utjecati na kvalitetu života u zgradi, jer se sredstva za održavanje zajedničkih prostora mogu smanjiti, što može dovesti do različitih problema.
Osim toga, ako najmoprimac odluči ne plaćati pričuvu koja je jasno navedena u ugovoru, iznajmljivač može pokrenuti pravne radnje kako bi naplatio dugovanje. Također, to može rezultirati raskidom ugovora o najmu i potrazi za novim najmoprimcem, što može biti dodatni trošak za iznajmljivača.
U slučaju da je pričuva uključena u cijenu najma, to može biti korisno za najmoprimca, jer olakšava planiranje mjesečnih troškova. Međutim, važno je razumjeti što ta pričuva pokriva i kako se sredstva koriste. Preporučuje se da se iznajmljivači redovito informiraju o stanju sredstava pričuve i da pružaju transparentne izvještaje o troškovima održavanja.
U praksi se može dogoditi da se pričuva ne koristi na adekvatan način ili da se troškovi održavanja ne raspoređuju pravedno među svim najmoprimcima, što može dovesti do sukoba. U tom slučaju, korisno je da se najmoprimci organiziraju i zajednički razgovaraju s iznajmljivačem o pitanjima koja ih muče.
U konačnici, odgovor na pitanje da li najmoprimac plaća pričuvu ovisi o uvjetima ugovora o najmu. Svaki sporazum je jedinstven i ne postoji univerzalno pravilo. Najmoprimci bi trebali biti svjesni svojih prava i obveza, kao i troškova koji se mogu pojaviti tijekom trajanja najma. Razgovor s iznajmljivačem, jasno definiranje troškova i transparentnost u financijskim pitanjima ključni su za uspješnu suradnju između najmoprimca i iznajmljivača.