U današnjem poslovnom okruženju, sve više se susreće pojam “direktor bez zasnivanja radnog odnosa”. Ovaj koncept podrazumijeva situaciju u kojoj osoba obnaša ulogu direktora u tvrtki, ali nije formalno zaposlena u toj tvrtki. Ovakav oblik upravljanja može izazvati različite reakcije, a u nastavku ćemo istražiti pravne aspekte, prednosti i nedostatke takvog rješenja, kao i etičke implikacije koje ono nosi.
Prvo, važno je razumjeti pravni okvir unutar kojeg se ovakvo poslovanje odvija. U Hrvatskoj, prema Zakonu o trgovačkim društvima, postoji mogućnost da osoba bude direktor društva bez da ima radni odnos. Ova situacija se najčešće ostvaruje putem ugovora o poslovnoj suradnji ili ugovora o djelu. U tom slučaju, direktor obavlja svoje dužnosti kao samostalni poduzetnik ili kao fizička osoba koja pruža usluge, bez da je formalno zaposlena.
Jedna od glavnih prednosti ovakvog modela je fleksibilnost. Direktor bez radnog odnosa može lakše prilagoditi svoje radno vrijeme i obveze, što može biti korisno ako se radi o malim ili srednjim poduzećima koja ne zahtijevaju punu zaposlenost direktora. Ovaj model također može smanjiti troškove poduzeća, jer ne uključuje troškove vezane uz radni odnos, kao što su doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Međutim, postoje i značajni nedostaci koje treba razmotriti. Prvo, ovakva struktura može rezultirati pravnim nesigurnostima. Naime, ako se ne postave jasni uvjeti ugovora o poslovnoj suradnji, može doći do nesporazuma između direktora i društva. U slučaju spora, pravni okvir koji regulira ovakve odnose može biti nejasan, što može dovesti do dodatnih komplikacija.
Osim pravnih aspekata, postoji i etička dimenzija ovakvog načina upravljanja. U mnogim slučajevima, zaposlenici mogu osjetiti frustraciju zbog toga što direktor nije formalno zaposlen. Takva situacija može stvoriti osjećaj nejednakosti unutar tvrtke, a može se negativno odraziti i na timsku dinamiku. Uz to, ako direktor donosi ključne poslovne odluke, a pritom nema stabilan odnos s tvrtkom, može doći do situacija u kojima se prioriteti ne usklađuju s interesima zaposlenika ili samog društva.
Upravljanje bez formalnog radnog odnosa može također dovesti do izazova u pogledu odgovornosti. U slučaju da dođe do pravnog postupka ili financijskih problema, može se postaviti pitanje tko je odgovoran za odluke koje je donio direktor. U klasičnom modelu zaposlenja, odgovornost je jasnija, dok u slučaju direktora bez radnog odnosa može doći do zamućenja granica odgovornosti.
U praksi, mnoge tvrtke koje se odluče za ovakav model upravljanja često se oslanjaju na provjerene i iskusne menadžere koji imaju dobar poslovni ugled. Ovaj pristup može biti korisna strategija, ali je važno da se osigura jasna komunikacija i dogovoreni uvjeti kako bi se izbjegli potencijalni problemi.
U zaključku, pojam “direktor bez zasnivanja radnog odnosa” predstavlja zanimljivu, ali i kompleksnu temu unutar poslovnog svijeta. Ovaj model može donijeti određene prednosti u smislu fleksibilnosti i smanjenja troškova, ali također nosi sa sobom rizike i izazove koji se ne mogu zanemariti. Svaka tvrtka koja razmatra ovu opciju trebala bi pažljivo procijeniti sve aspekte i donijeti informiranu odluku koja će odgovarati njezinim potrebama i ciljevima.
