Roman “Don Quijote” autora Miguela de Cervantesa jedno je od najvažnijih djela svjetske književnosti. Prvo izdanje objavljeno je 1605. godine, a nastavak 1615. godine. Ovo monumentalno djelo ne samo da je satirična priča o vitezovima, već i duboka analiza ljudske prirode, snova i stvarnosti.
Glavni lik, Don Quijote de la Mancha, stari je plemić koji, pod utjecajem romantičnih vitezovskih knjiga, odlučuje postati vitez i krenuti u avanture. Njegovo pravo ime je Alonso Quijano, no on sebe naziva Don Quijote. Don Quijote je opsjednut idejom o obnovi vitezstva i ponovnom uspostavljanju pravde u svijetu. Njegova vizija o vitezovima i damama iskrivljena je, a on često ne prepoznaje stvarnost oko sebe. Na primjer, umjesto da vidi obične mlinske vjetroturbine, on ih doživljava kao opasne divove koje treba poraziti.
Uz njega je njegov vjerni pratitelj, Sancho Panza, koji je seljak i pragmatična osoba. Sancho često služi kao glas razuma, ali i sam je zaintrigiran Don Quijotovim snovima. Njihov odnos je srž romana, jer kroz njihove dijaloge i interakcije, Cervantes istražuje teme prijateljstva, ludila i stvarnosti nasuprot iluziji.
Don Quijote putuje diljem Španjolske, suočavajući se s različitim likovima i situacijama koje izazivaju njegov idealizam. Njegova borba s mlinskim vjetroturbinama simbolizira sukob između idealizma i stvarnosti. Unatoč svim neuspjesima i nevoljama, Don Quijote nikada ne gubi vjeru u svoje ideale. Njegov strastveni duh i odlučnost da se bori za ono što smatra ispravnim, čak i kada je u potpunosti pogrešan, čini ga jednim od najsloženijih i najzanimljivijih likova u književnosti.
Roman se ne sastoji samo od avantura Don Quijotea, već i od brojnih podpriča i likova koji obogaćuju radnju. Cervantes koristi različite stilove pripovijedanja, uključujući humor, ironiju i ozbiljne refleksije o ljudskoj prirodi. Kroz razne likove, od plemića do seljaka, Cervantes pokazuje različite aspekte ljudskog postojanja, društvene nepravde, ljubavi i patnje.
Jedna od najpoznatijih scena u romanu uključuje Don Quijoteovo sukobljavanje s vjetroturbinama, gdje on, uvjeren da su to divovi, hrabro napada. Ova scena postala je simbol borbe protiv nepravde i iluzije. Don Quijote, iako često smiješan i naivan, predstavlja idealizam i hrabrost, dok Sancho Panza predstavlja praktičnost i realnost. Njihovi sukobi i komplementarni karakteri čine roman složenim i višeslojnim.
Don Quijote također istražuje teme ljubavi, časti i odanosti. Don Quijote je zaljubljen u svoju damu, Dulcineu, koja postoji samo u njegovoj mašti. Ova idealizacija ljubavi postavlja pitanja o stvarnosti i iluzijama koje stvaramo kako bismo se nosili s vlastitim životima. Njegovo putovanje nije samo fizičko, već i duhovno, jer se suočava s vlastitim slabostima i frustracijama.
Na kraju, “Don Quijote” nije samo priča o vitezovima i avanturama, već duboka refleksija o ljudskoj prirodi, snovima i stvarnosti. Cervantesovo djelo ostavlja čitatelja s pitanjima o vlastitim idealima, o tome što znači biti čovjek i kako se suočiti s izazovima svijeta. Don Quijote ostaje simbol vječnog borca za pravdu, čak i kada se suočava s neizbježnom stvarnošću koja ga okružuje.
