U suvremenom društvu, surogatstvo je postalo tema od iznimne važnosti, a pitanje etike surogatstva otvara brojna filozofska, pravna i moralna razmatranja. Surogatstvo, ili gestacijsko surogatstvo, podrazumijeva situaciju u kojoj žena nosi trudnoću za druge osobe, koje su obično u potrazi za rješenjem problema neplodnosti ili nemogućnosti rađanja. Ova praksa izaziva različite etičke dileme, a teorije koje se bave ovom temom često se razlikuju u svojim pristupima i stavovima.
Jedna od ključnih teorija koja se koristi u analizi etike surogatstva jest utilitarizam. Ova teorija temelji se na ideji da je ispravno ono što donosi najveću sreću najvećem broju ljudi. U kontekstu surogatstva, utilitaristi bi mogli tvrditi da surogatstvo može biti korisno jer omogućava ljudima koji ne mogu imati djecu da postanu roditelji, čime se povećava ukupna razina sreće i zadovoljstva. Međutim, postoji i druga strana medalje; neki kritičari smatraju da surogatstvo može eksploatirati žene koje se nalaze u nepovoljnim ekonomskim situacijama, čime se dovodi u pitanje moralna ispravnost ove prakse.
Osim utilitarizma, deontološka etika, koja se temelji na poštivanju moralnih zakona i dužnosti, također igra važnu ulogu u raspravama o surogatstvu. Prema deontološkim pristupima, surogatstvo može biti etički problematično jer može uključivati kršenje ljudskih prava surogat majke. Naime, surogat majka može biti stavljena u situaciju u kojoj se njezino tijelo i reproduktivne sposobnosti koriste kao sredstvo za ostvarivanje ciljeva drugih, što može dovesti do moralnog propadanja i gubitka dostojanstva. Kritičari ove teorije naglašavaju da bi se trebale poštovati autonomne odluke žena koje se odluče na surogatstvo, ali se postavlja pitanje u kojoj mjeri su te odluke uistinu slobodne, posebno u ekonomskim kontekstima gdje žene mogu biti prisiljene na takve odluke zbog financijske nesigurnosti.
Osim toga, postoji i feministička kritika surogatstva koja se fokusira na pitanje spolne i ekonomske nejednakosti. Feministkinje često ukazuju na to da su mnoge surogat majke žene iz marginaliziranih zajednica koje su ekonomski ovisne o potpori bogatih obitelji. Takav odnos može se smatrati oblikom eksploatacije, gdje su žene prisiljene na gestaciju djece za druge kako bi osigurale sredstva za život. Ova kritika također postavlja pitanje o tome kako društvo vrednuje ženske tijelo i reproduktivne kapacitete, kao i o tome tko ima pravo donositi odluke o vlastitom tijelu.
U pravnom okviru, različite zemlje imaju različite pristupe surogatstvu. Neke zemlje su ga potpuno legalizirale uz stroge regulative, dok druge zemlje imaju stroge zabrane. Ova pravna regulativa također se može analizirati kroz etičke prizme, jer postavlja pitanje o pravu pojedinaca na obitelj i reprodukciju nasuprot potrebi za zaštitom potencijalno ranjivih skupina. U mnogim slučajevima, zakonodavne odredbe ne uspijevaju u potpunosti zaštititi prava surogat majki, što dodatno otežava etičku analizu ove prakse.
Uz sve navedeno, etika surogatstva također se odnosi na emocionalne i psihološke aspekte uključenih strana. Kako surogat majke, tako i biološki roditelji suočavaju se s nizom emocionalnih izazova, uključujući vezanost za dijete, postnatalnu depresiju i osjećaj gubitka. Ovi aspekti često se zanemaruju u širem etičkom razmatranju, a važnost emocionalnog zdravlja i dobrobiti svih uključenih strana ne može se podcijeniti.
Zaključno, etika surogatstva je kompleksna i višedimenzionalna tema koja zahtijeva duboko promišljanje i analizu. Različite teorijske osnove pružaju različite poglede na ovu problematiku, a važno je uzeti u obzir sve aspekte, uključujući moralne, pravne, emocionalne i ekonomske aspekte. U svijetu koji se brzo mijenja, gdje su reproduktivne tehnologije sve prisutnije, etička razmatranja surogatstva postaju sve važnija, a društvo se mora suočiti s izazovima koji dolaze s ovom praksom.
