Feminizam, kao pokret koji se bori za prava žena i njihovu ravnopravnost u društvu, često se suočava s različitim interpretacijama i nerazumijevanjima. U Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, feminizam je predmet rasprava koje variraju od potpunog prihvaćanja do oštrih kritika. Jedan od kritičara koji se istaknuo u javnom prostoru je Marko Jurič, čije su tvrdnje o feminizmu izazvale brojne reakcije. U ovom članku istražit ćemo neke od zabluda i obmana vezanih uz feminizam u Hrvatskoj, a koje se često pojavljuju u Juričevim izjavama.
Prvo, važno je definirati što zapravo feminizam predstavlja. Feminizam se ne može svesti samo na borbu za ženska prava, već uključuje širu borbu za društvenu pravdu i ravnopravnost svih ljudi, neovisno o spolu. Ova definicija često se gubi u raspravama, a Juričeve tvrdnje često pojednostavljuju kompleksnost feminizma, predstavljajući ga kao nešto što je isključivo usmjereno protiv muškaraca. Ova zabluda doprinosi stvaranju negativne slike o feminizmu, što može obeshrabriti ljude da se uključe u borbu za ravnopravnost.
Jedna od ključnih obmana koja se može čuti u Juričevim izjavama jest ideja da feminizam teži dominaciji žena nad muškarcima. Ova tvrdnja ne samo da je pogrešna, već je i štetna jer stvara podjele među spolovima. Feminizam se, u svojoj suštini, bori protiv patrijarhalnih struktura koje su štetne i za žene i za muškarce. U društvu u kojem se očekuje da muškarci budu snažni, emocionalno suzdržani i ekonomski uspješni, često se zanemaruju problemi s kojima se muškarci suočavaju. Feminizam priznaje da su svi ljudi podložni društvenim normama koje ih ograničavaju, a borba protiv tih normi koristi svima.
Jurič također često ističe kako feminizam nije potreban u Hrvatskoj jer su žene već ravnopravne. Ova tvrdnja može se smatrati zabludom, jer iako su ostvareni neki napretci, postoje mnogi aspekti u kojima žene i dalje doživljavaju diskriminaciju. Prema statistikama, žene u Hrvatskoj i dalje zarađuju manje od muškaraca za isti rad, a nasilje nad ženama i dalje je ozbiljan problem. Ova pitanja zahtijevaju aktivno djelovanje i borbu za prava žena, što je suština feminizma. Juričeve izjave često minimiziraju ozbiljnost tih problema i potiču percepciju da je borba za ravnopravnost završena, što nije slučaj.
Osim toga, Jurič se u svojim kritikama feminizma oslanja na ideje koje su često izvučene iz konteksta ili pogrešno interpretirane. Na primjer, kada se govori o feminizmu i njegovim zahtjevima za kvotama u politici ili na radnom mjestu, često se zaboravlja da je cilj ovih mjera postizanje ravnoteže i osiguranje da žene imaju jednake prilike. Ovdje se ne radi o privilegiranju žena na račun muškaraca, već o ispravljanju povijesnih nepravdi koje su dovele do nerazmjernog predstavljanja žena u različitim sferama društva.
Još jedna zabluda koja se često širi u javnosti jest da su feministice radikalne i da žele uništiti tradicionalne obitelji. Ova predrasuda često dolazi iz straha od promjena u društvu i ne razumijevanja što feminizam zapravo predstavlja. Feminističke inicijative često se fokusiraju na poboljšanje uvjeta za obitelj i promicanje jednakosti unutar obitelji, što može uključivati podjelu kućanskih poslova, roditeljskih obaveza i emocionalne podrške. Umjesto da se vidi kao prijetnja tradicionalnim obiteljskim vrijednostima, feminizam može pridonijeti jačanju obiteljskih odnosa i zdravijem okruženju za sve članove obitelji.
U zaključku, važno je kritički promišljati o izjavama kao što su one Marka Juriča i preispitivati njihove osnove. Feminizam u Hrvatskoj, kao i drugdje, suočava se s mnogim izazovima i nerazumijevanjima. Umjesto da se fokusiramo na zablude i obmane, trebali bismo radije raditi na razumijevanju i promicanju ravnopravnosti koja koristi svima. Feminizam nije neprijatelj, već saveznik u borbi za pravednije i ravnopravnije društvo.
