Filippo Tommaso Marinetti bio je talijanski pjesnik i vođa futurizma, pokreta koji se pojavio na prijelazu 20. stoljeća. Njegova strastvena proklamacija o modernizmu i dinamici suvremenog svijeta značajno je utjecala na umjetnost, literaturu i društvo tog vremena. Jedan od najkontroverznijih aspekata njegovog rada je njegovo stajalište o ratu, koje je izloženo u njegovoj poznatoj izjavi: ‘Guerra sola igiene del mondo’, što u prijevodu znači ‘Samo rat je higijena svijeta’. Ova izjava postavlja mnoga pitanja o prirodi rata, njegovim posljedicama i kako se one odnose na ljudsko postojanje i društvo.
Marinetti je bio uvjeren da je rat neizbježan dio ljudske prirode, a njegova ideja o ratu kao ‘higijeni’ može se interpretirati na različite načine. S jedne strane, on je smatrao da rat čisti društvo od slabosti i dekadencije. Naime, u njegovoj viziji, rat je sredstvo za obnavljanje i jačanje društvenih struktura, kao i za oslobađanje kreativne energije. Ova perspektiva može se činiti radikalnom, ali u kontekstu vremena u kojem je Marinetti živio, ona je bila odraz široke potrage za identitetom i smislom u svijetu koji se brzo mijenjao.
Futurizam, kao umjetnički pokret, bio je duboko povezan s idejom napretka i odbacivanja prošlosti. Marinetti je vjerovao da će umjetnost morati evoluirati kako bi odražavala nove tehnologije i način života. Njegova strast prema automobilima, brzinama i modernim tehnologijama također se odražavala u njegovim djelima, gdje je često glorificirao industriju i urbanu kulturu. U tom kontekstu, rat je bio viđen kao ekstremni oblik dinamike i akcije, nešto što je trebalo slaviti, a ne osuditi.
Međutim, pozicija koju Marinetti zauzima o ratu nije bila bez kritika. Mnogi su ga optuživali da glorificira nasilje i da je slijep na stvarne patnje koje rat donosi. S obzirom na to da je Marinetti živio u vremenu Prvog svjetskog rata, njegova ideologija postaje još kontroverznija. Rat nije bio samo apstraktna ideja; on je bio stvarnost koja je uništavala živote i rušila društva. Mnogi su se pitali može li se opravdati ideja rata kao ‘higijene’ svijeta kada su njegovi učinci bili tako razarajući.
Marinetti je također bio aktivan u političkom životu Italije, podržavajući fašistički režim Benito Mussolinija, što dodatno komplicira njegovu ostavštinu. Njegova podrška ratu i militarizmu dovela je do toga da su mnogi vidjeli futurizam kao pokret koji je bio u službi autoritarnih ideologija. Ova povezanost s politikom i ratom dovela je do toga da je futurizam, unatoč svojim umjetničkim inovacijama, bio često percipiran kao opasna ideologija koja se protivila ljudskim pravima i slobodi.
U suvremenom kontekstu, Marinetti i njegovi stavovi o ratu postavljaju važna pitanja o tome kako umjetnost i politika mogu biti međusobno povezane. Kako se umjetnički pokreti često koriste za izražavanje političkih ideja, važno je razmotriti odgovornost umjetnika prema društvu. Da li je umjetnost sredstvo za promicanje ideologije, ili bi trebala služiti kao kritički glas protiv rata i nasilja? Ova pitanja ostaju relevantna i danas, u svijetu koji se suočava s brojnim sukobima i izazovima.
Na kraju, dok razmatramo Marinettijeve ideje i njegovu izjavu ‘Guerra sola igiene del mondo’, moramo se zapitati: što zapravo znači biti umjetnik u svijetu koji se suočava s nasiljem i ratom? Može li umjetnost biti alat za promjenu, ili će uvijek biti podložna manipulaciji i zloupotrebi od strane moćnih? U tom smislu, Marinetti ostaje kompleksna figura koja izaziva raspravu i promišljanje, čak i više od stotinu godina nakon što je prvi put iznio svoje stavove.
