U današnjem globaliziranom svijetu, engleski jezik postao je lingua franca, a to se posebno očituje u industriji filma. Filmaši širom svijeta, uključujući i one iz Hrvatske, sve više koriste engleski jezik kao sredstvo komunikacije, kreativnog izražavanja i marketinga. Ovo ima velike posljedice na način na koji se filmovi produciraju, distribuiraju i konzumiraju.
Prvo, važno je napomenuti da je engleski jezik dominantan u filmskoj industriji. Hollywood, kao centar globalne filmske produkcije, postavlja standarde koji se često slijede u drugim zemljama. Mnogi hrvatski filmaši, kako bi osigurali svoju prisutnost na međunarodnoj sceni, odlučuju se za snimanje filmova na engleskom jeziku. Time ne samo da povećavaju svoj doseg, već i omogućuju bolju suradnju s međunarodnim producentima, glumcima i tehničkim osobljem.
Osim toga, engleski jezik olakšava distribuciju filmova na globalnom tržištu. Filmovi snimljeni na engleskom jeziku imaju veće šanse za prodaju u inozemstvu, što je ključno za financijsku uspješnost produkcije. U svijetu gdje se filmovi često financiraju putem međunarodnih investicija, sposobnost filmaša da komuniciraju na engleskom jeziku može značajno utjecati na privlačenje kapitala. Ovo je posebno važno za indie filmaše koji se bore za sredstva u konkurentnom okruženju.
Međutim, korištenje engleskog jezika u hrvatskim filmovima može donijeti i izazove. Mnogi filmaši se suočavaju s dilemom – trebaju li zadržati svoj izvorni jezik kako bi očuvali kulturni identitet ili se prilagoditi engleskom jeziku kako bi postigli širu publiku? Ova odluka može biti teška, osobito kada se radi o pričama koje su duboko ukorijenjene u hrvatskoj kulturi i jeziku. Kroz povijest, hrvatski filmovi su često bili poznati po svojoj autentičnosti i specifičnosti, a prelazak na engleski jezik može utjecati na ovu percepciju.
Osim jezičnih izazova, postoji i pitanje kvalitete filma. Kada filmaši snimaju filmove na jeziku koji nije njihov materinji, postoji rizik od gubitka suptilnosti i nijansi koje su svojstvene izvornoj kulturi. Dobro napisani dijalog na engleskom jeziku može biti težak zadatak za mnoge filmaše koji nisu odrasli govoreći taj jezik. U tom kontekstu, suradnja s profesionalnim scenaristima i redateljima koji su izvorni govornici engleskog jezika može biti od velike pomoći, ali često dolazi s dodatnim troškovima.
Unatoč svim izazovima, mnogi hrvatski filmaši uspješno su se prilagodili ovoj novoj stvarnosti. Filmovi poput ‘Tajna Sestre Družice’ i ‘Mali svetac’ pokazali su kako se može spojiti hrvatska kultura s engleskim jezikom, čime se stvorila nova dimenzija u pripovijedanju. Ovi filmovi ne samo da su osvojili nagrade na međunarodnim festivalima, već su i otvorili vrata novim suradnjama i projektima. Ovi uspjesi služe kao inspiracija drugim filmašima koji razmišljaju o prelasku na engleski jezik.
U zaključku, korištenje engleskog jezika u hrvatskoj filmskoj industriji predstavlja izazov, ali i priliku. Dok je važno zadržati autentičnost i kulturni identitet, prilagodba engleskom jeziku može otvoriti vrata novim mogućnostima. Kako se globalizacija nastavlja širiti, pitanje kako se hrvatski filmaši suočavaju s ovim izazovima postaje sve relevantnije. U konačnici, uspjeh ovisi o sposobnosti filmaša da pronađu ravnotežu između lokalnog i globalnog, tradicionalnog i suvremenog, te da ispričaju priče koje odražavaju njihove korijene, bez obzira na jezik kojim se služe.
