William Shakespeare, jedan od najznačajnijih pisaca u povijesti, stvorio je lik Hamleta, princa Danske, koji se suočava s nizom moralnih dilema koje ga muče kroz cijelu dramu. Ove dileme ne samo da oblikuju njegov karakter, već i pružaju duboke uvide u ljudsku prirodu, etiku i filozofiju. Hamletove unutarnje borbe otkrivaju složenost ljudskih emocija i moralne izbore, a njihovo istraživanje može nam pomoći da bolje razumijemo vlastite dileme.
Na početku drame, Hamlet je suočen s gubitkom svog oca, kralja Hamlet. Njegova majka, kraljica Gertruda, udaje se za njegovog ujaka Klaudija gotovo odmah nakon smrti kralja, što dodatno pogoršava Hamletovo emocionalno stanje. Kada mu duh oca otkrije da je Klaudij ubio kralja, Hamlet se suočava s prvim moralnim dilemama: osvetiti očevo ubistvo ili ne. Ova dilema postavlja pitanje o moralnosti osvete i etičkoj odgovornosti. Hamlet se bori s vlastitim osjećajem pravde, što ga dovodi do patnje i introspekcije.
Jedna od najznačajnijih tema u Hamletu je pitanje djelovanja naspram nečinjenja. Hamlet često razmišlja o posljedicama svojih postupaka. Njegova poznata izreka ‘Biti ili ne biti, to je pitanje’ odražava njegovu unutarnju borbu. Ovdje se postavlja pitanje vlastitog postojanja i smisla života. Hamlet se pita je li bolje boriti se protiv nepravde ili jednostavno prihvatiti sudbinu. Ova dilema između aktivnog djelovanja i pasivnog prihvaćanja sudbine odražava univerzalnu ljudsku borbu s egzistencijalnim pitanjima.
Hamletova moralna dilema dodatno se komplicira njegovim odnosima s drugim likovima. Njegova veza s Ofelijom, koja se također suočava s vlastitim problemima, pokazuje kako ljubav može biti isprepletena s obavezama i očekivanjima. Hamletov osjećaj krivnje prema Ofeliji i njegovo odbijanje da je zaštiti također su moralne dileme koje se nadovezuju na njegovu borbu. Ovdje se postavlja pitanje: koliko je dužan drugima u svojim emocionalnim i moralnim previranjima?
Osim toga, Hamletov odnos prema prijatelju Horaciju također predstavlja moralne dileme. Horacijeva vjernost i razboritost kontrastiraju s Hamletovim unutarnjim previranjima. Hamlet često koristi Horacija kao svojevrsnu savjest, ali se također bori s pitanjem koliko je u redu povjeriti se drugima s vlastitim tajnama i dilemama. Ova dinamika u prijateljstvu dodatno naglašava složenost ljudskih odnosa i moralnih obaveza.
Druga važna moralna dilema koja se javlja u drami je pitanje istine i laži. Hamlet, u pokušaju da otkrije istinu o smrti svog oca, koristi podvale i laži kako bi pridobio informacije. Ova taktika postavlja pitanje etičnosti laži u ime ‘većeg dobra’. Kada se laži otkriju, posljedice su katastrofalne, što nas ponovno dovodi do pitanja: do koje mjere možemo i trebamo koristiti laži kako bismo postigli istinu ili pravdu?
Shakespeare kroz Hamleta istražuje i pitanje moralne odgovornosti prema društvu. Klaudijeva vlast, zasnovana na zločinu, predstavlja korumpiranu vlast, a Hamlet se bori s vlastitim osjećajem obaveze prema Danskoj. Kako se suočava s vlastitim dilemama, postavlja se pitanje: koliko smo odgovorni za moralno stanje društva u kojem živimo? Hamletova borba može se interpretirati kao refleksija na odgovornost pojedinca u suočavanju s nepravdom.
U zaključku, Hamletove moralne dileme su univerzalne i relevantne za sve nas. Njegova unutarnja borba između osvete i moralnosti, djelovanja i nečinjenja, istine i laži, te odgovornosti prema drugima i društvu ostavlja snažan dojam na čitatelja. Ove dileme nas podsjećaju da je ljudska priroda složena i da su moralni izbori često teški. Kroz Hamleta, Shakespeare nas poziva na dublje razmišljanje o vlastitim etičkim dilemama i izazovima koje svakodnevno susrećemo.
