Hortikultura, kao znanstvena disciplina koja se bavi uzgojem i njegovanjem biljaka, obuhvaća širok spektar aktivnosti i praksi. Međutim, važno je razumjeti da hortikultura ne pokriva sve aspekte vezane uz bilje i biljke. U ovom članku istražujemo što hortikultura ne uključuje i razjašnjavamo razlike između hortikulture i drugih srodnih područja.
Prvo, hortikultura se specifično fokusira na uzgoj i njegu biljaka koje su namijenjene za ljudsku potrošnju, estetske svrhe ili kao dekorativni elementi u okolišu. Ovo uključuje voće, povrće, cvijeće i ukrasne biljke. No, važno je napomenuti da hortikultura ne obuhvaća sve aspekte poljoprivrede. Na primjer, stočarstvo i uzgoj žitarica su područja koja se bave drugim vrstama proizvodnje hrane i ne smatraju se dijelom hortikulture.
Dodatno, hortikultura ne pokriva ni šumarstvo. Dok hortikultura uključuje uzgoj drvenastih biljaka, kao što su voćke i ukrasne vrste, šumarstvo se bavi upravljanjem šumama i drvenim resursima na mnogo većem i kompleksnijem nivou. Šumarske prakse uključuju očuvanje ekosustava, održivo korištenje šumskih resursa i upravljanje prirodnim staništima, što je izvan okvira hortikulture.
Hortikultura se također ne bavi botanikom u smislu istraživanja i klasifikacije biljaka. Botaničari proučavaju biljke s ciljem razumijevanja njihove strukture, funkcije i evolucije. Iako hortikultura može koristiti znanja iz botanike, njen primarni fokus je na praktičnom uzgoju i njegovanju biljaka, a ne na znanstvenom istraživanju.
Osim toga, hortikultura ne obuhvaća ekološku poljoprivredu u punom smislu. Iako se neki aspekti ekološke poljoprivrede mogu preklapati s hortikulturama, ekološka poljoprivreda se usredotočuje na održive prakse uzgoja hrane bez kemikalija i umjetnih gnojiva. Hortikultura može koristiti ekološke metode, ali nije nužno ograničena na njih.
Osim toga, hortikultura ne uključuje praktične aspekte trgovine i distribucije biljaka. Iako se hortikulturisti mogu baviti prodajom svojih proizvoda, sama disciplina se fokusira na uzgoj i njegu biljaka, a ne na poslovne modele i marketinške strategije potrebne za prodaju tih proizvoda. Trgovina biljkama i cvijećem je zasebna industrija koja se bavi ekonomskim aspektima hortikulture.
Hortikultura ne pokriva ni istraživanje genetske modifikacije biljaka. Dok se neki hortikulturisti mogu baviti uzgojem novih sorti biljaka, istraživanje genetske modifikacije je specijalizirano polje koje se bavi promjenom genetskog materijala biljaka radi stvaranja novih karakteristika. Ovo područje zahtijeva napredne znanstvene metode i nije dio svakodnevnog rada hortikulturista.
Na kraju, važno je napomenuti da hortikultura ne uključuje komercijalizaciju biljnih proizvoda u smislu marketinga i prodaje. Dok hortikulturisti uzgajaju biljke, mnogi od njih nemaju iskustva u vođenju poslovanja i prodaji svojih proizvoda. U tom smislu, komercijalni aspekti uzgoja biljaka izlaze iz okvira hortikulture.
U zaključku, iako hortikultura obuhvaća razne aspekte uzgoja i njege biljaka, postoje jasne granice prema drugim disciplinama i industrijama. Razumijevanje tih granica pomaže u boljem shvaćanju uloge hortikulture u širem kontekstu poljoprivrede i ekologije. U budućnosti, hortikultura će se nastaviti razvijati, ali će uvijek zadržati svoj fokus na uzgoju biljaka, dok će se druge discipline baviti ostalim aspektima vezanim uz biljke i okoliš.
