U današnjem svijetu, gdje se često suočavamo s pitanjima identiteta i pripadnosti, izjava “Hrvat jesam, toga se ne stidim” nosi duboku emocionalnu težinu. Ova rečenica nije samo izraz nacionalnog ponosa, već i refleksija osobnog identiteta koji se oblikuje kroz povijest, kulturu i tradiciju. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti i bogatu baštinu, a Hrvatska nije iznimka. U ovom članku istražit ćemo što znači biti Hrvat, kako se nacionalni identitet oblikuje i zašto se mnogi ljudi s ponosom izjašnjavaju kao Hrvati.
Hrvatska je zemlja bogate povijesti koja seže unatrag tisućama godina. Od ilirskih plemena, preko Rimskog Carstva, do srednjovjekovnih kraljevstava i suvremene države, Hrvatska je uvijek bila mjesto susreta različitih kultura, jezika i tradicija. Ova raznolikost čini hrvatski identitet jedinstvenim i bogatim. Kada kažemo “Hrvat jesam”, priznajemo sve te slojeve povijesti koji su oblikovali našu kulturu i vrijednosti.
Jedan od ključnih aspekata hrvatskog identiteta je jezik. Hrvatski jezik je više od sredstva komunikacije; on je simbol nacionalnog jedinstva i ponosa. Učenje i njegovanje hrvatskog jezika, kao i književnosti koja ga prati, ključno je za očuvanje identiteta. U svijetu gdje se globalizacija širi, važno je zadržati svoj jezik i kulturu jer oni predstavljaju našu povezanost s prošlošću i našim precima.
Pored jezika, tradicija i običaji igraju značajnu ulogu u formiranju hrvatskog identiteta. Od narodnih nošnji, plesova i pjesama do gastronomskih specijaliteta, svaka regija u Hrvatskoj nudi nešto jedinstveno. Hrvatska kuhinja, koja se temelji na svježim lokalnim namirnicama, predstavlja spoj mediteranskih i srednjoeuropskih utjecaja. Kada se okupljamo oko stola s obitelji i prijateljima, dijelimo ne samo hranu, već i priče i uspomene koje nas povezuju kao narod.
U suvremenom društvu, nacionalni identitet može biti izazvan raznim vanjskim faktorima. Globalizacija, migracije i kulturne promjene često dovode do osjećaja nesigurnosti u vlastitu pripadnost. U takvim trenucima, izjava “Toga se ne stidim” postaje važna. Ona nas podsjeća da trebamo biti ponosni na svoje korijene, bez obzira na to koliko se svijet oko nas mijenja. Ponos prema vlastitoj kulturi i identitetu može poslužiti kao temelj za izgradnju zdravijeg i integriranijeg društva.
Naravno, ponos i identitet ne znače nužno isključivost ili neprijateljstvo prema drugim kulturama. Biti Hrvat ne isključuje mogućnost prihvaćanja i razumijevanja drugih naroda i njihovih običaja. U svijetu gdje su granice sve više zamagljene, otvorenost prema različitostima može obogatiti naš identitet. Ponosno izjašnjavanje kao Hrvat može koegzistirati s poštovanjem prema drugim kulturama, a to je ključ za izgradnju boljeg društva.
Zaključno, izjava “Hrvat jesam, toga se ne stidim” nosi sa sobom bogatu simboliku i značaj. Ona nas podsjeća na našu povijest, kulturu i tradiciju, ali također nas poziva na otvorenost prema svijetu oko nas. U vrijeme kada se suočavamo s brojnim izazovima, važno je održati vlastiti identitet, a istovremeno širiti horizonte i graditi mostove razumijevanja s drugima. Samo tako možemo izgraditi zajednicu koja slavi raznolikost, a istovremeno njeguje vlastite korijene.
