Hrvatska vojska, kao ključna komponenta u povijesti suvremenog hrvatskog društva, oblikovana je kroz mnoge aspekte, a jedan od najvažnijih svakako su i generali koji su služili u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA). Ova tema otvara brojne rasprave o identitetu, lojalnosti i povijesnoj percepciji, posebno u svjetlu rata devedesetih godina prošlog stoljeća. Hrvati su, kao članovi JNA, često bili u složenoj situaciji, balansirajući između profesionalne dužnosti i nacionalnog identiteta.
U razdoblju prije raspada Jugoslavije, JNA je bila dominantna vojna sila u regiji. Mnogi Hrvati su služili u ovoj vojsci, a njihovi su se putevi i karijere često ispreplitale s političkim previranjima koja su se događala u zemlji. Generali, kao najviši časnici, imali su značajnu ulogu u oblikovanju strategije i politike JNA. No, s vremenom, i sami su se morali suočiti s izazovima koji su dolazili s nacionalnim previranjima.
Jedan od najistaknutijih Hrvata u JNA bio je general Ante Gotovina, koji je stekao visoki položaj unutar vojske. Njegov put kroz JNA bio je složen, a kasnije je postao ključna figura u Domovinskom ratu, što je dodatno zakompliciralo percepciju njegovog naslijeđa. Dok su neki smatrali da je bio lojalan vojsci i državnim interesima, drugi su ga vidjeli kao simbol promjene i otpora prema Beogradu.
Osim Gotovine, mnogi drugi generali, poput generala Mladena Markača, također su bili značajne figure tijekom tog turbulentnog razdoblja. Njihova vojnička karijera u JNA često je bila predmet kritika, s obzirom na to da su služili pod režimom koji je sve više postajao nepopularan među hrvatskim stanovništvom. U tom kontekstu, pitanje lojalnosti i identiteta postaje ključno.
Osim vojnog aspekta, tu su i sociološki i psihološki faktori koji su utjecali na Hrvate unutar JNA. Mnogi su se osjećali podijeljeno, suočeni s identitetskom krizom dok su služili u vojsci koja je bila pod kontrolom Beograda. Ovaj unutarnji sukob bio je dodatno pojačan ratom i nacionalnim previranjima koja su uslijedila. Mnogi su Hrvati, unatoč svojoj vojnoj karijeri, osjećali potrebu da se bore za neovisnost svoje zemlje, što je dovelo do stvaranja Hrvatske vojske i otpora prema JNA.
Ono što je također važno napomenuti jest da su Hrvati koji su bili generali u JNA često kasnije bili predmet rasprava o ratnim zločinima i odgovornosti. U kontekstu Haškog tribunala i drugih međunarodnih istraživanja, njihova uloga u vojnim operacijama bila je pod povećalom. Dok su neki bili oslobođeni optužbi, drugi su se suočili s teškim sudbinama, što dodatno komplicira percepciju njihovog naslijeđa.
U konačnici, pitanje o tome tko su bili Hrvati generali u JNA nije jednostavno i ne može se svesti na crno-bijelu sliku. Njihove karijere i životne priče su složene i reflektiraju širu sliku o tome kako je nacionalni identitet oblikovan u turbulentnim vremenima. Dok se Hrvatska i dalje suočava s posljedicama rata, sjećanje na generali iz JNA ostaje važno pitanje za analizu i raspravu. Mnogi od njih su postali simboli otpora, ali i kontroverzi, a njihova uloga u povijesti Hrvatske ne može se zanemariti.