Pravo na bezbednost i zdravlje na radu predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava koja su garantirana različitim međunarodnim konvencijama, kao i zakonodavstvima pojedinih zemalja. Ova prava ne odnose se samo na fizičku sigurnost radnika, već i na njihovo mentalno zdravlje, a u današnjem dinamičnom radnom okruženju, njihova zaštita postaje sve važnija. U ovom članku istražit ćemo koja su prava radnika u vezi s bezbednošću i zdravljem na radu, kako se ona primenjuju i zašto je važno da se ta prava poštuju.
Prema Zakonu o radu Republike Hrvatske, svaki radnik ima pravo na rad u bezbednom okruženju koje ne ugrožava njegovo zdravlje. Ovo pravo podrazumijeva da poslodavci moraju osigurati adekvatne uslove rada, uključujući zaštitu od povreda, mogućnost korištenja zaštitne opreme, kao i pristup zdravstvenim uslugama. U slučaju da radnik radi u opasnom okruženju, poslodavac je dužan provesti procjenu rizika i preduzeti odgovarajuće mjere zaštite.
Osim fizičke sigurnosti, pravo na zdravlje na radu obuhvaća i mentalno zdravlje. Psihosocijalni rizici, poput stresa na radnom mjestu, mogu imati ozbiljne posledice po zdravlje radnika. Poslodavci su obavezni da prepoznaju i upravljaju tim rizicima kako bi stvorili pozitivno radno okruženje. U praksi, to može značiti pružanje podrške zaposlenicima kroz programe mentalnog zdravlja, kao i omogućavanje fleksibilnih radnih aranžmana koji mogu smanjiti stres.
Uloga inspekcije rada je ključna u osiguravanju poštivanja prava na bezbednost i zdravlje na radu. Inspekcija rada ima ovlaštenja da kontroliše uslove rada, provodi inspekcije i, u slučaju utvrđenih nepravilnosti, nalaže poslodavcima da isprave nedostatke. Radnici također imaju pravo na anonimno prijavljivanje nepravilnosti, čime se dodatno osigurava njihova zaštita.
Jedan od ključnih aspekata prava na bezbednost i zdravlje na radu je i pravo radnika na informiranost. Radnici moraju biti obavešteni o potencijalnim rizicima na radnom mestu, kao i o mjerama koje se preduzimaju radi njihove zaštite. Edukacija o sigurnosnim procedurama i pravilnoj upotrebi zaštitne opreme je obaveza poslodavca. Također, radnici imaju pravo na sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njihovog zdravlja i sigurnosti, što uključuje i pravo na formiranje sindikata ili drugih radničkih organizacija.
Neprovođenje propisa o sigurnosti i zdravlju na radu može rezultirati ozbiljnim posljedicama, uključujući povrede, bolesti, pa čak i smrt radnika. Osim direktnih ljudskih gubitaka, nepoštivanje ovih prava može dovesti i do značajnih financijskih troškova za poslodavce, uključujući troškove medicinskih tretmana, kompenzacija i sudskih postupaka. U konačnici, osiguranje bezbednosti i zdravlja na radu ne samo da štiti radnike, već također doprinosi produktivnosti i reputaciji poslodavca.
U zaključku, pravo na bezbednost i zdravlje na radu je ključno pravo koje svi radnici trebaju imati. Kako bi se to pravo ostvarilo, neophodno je aktivno sudjelovanje svih strana – poslodavaca, radnika i inspekcija rada. Samo zajedničkim radom i poštivanjem propisa možemo osigurati sigurnije radno okruženje koje će doprineti zdravlju i blagostanju svih radnika.