U povijesti moderne Hrvatske, ime Izet Nanić ostavilo je snažan trag. Njegov život i djelo postali su simbol mnogih ratnih priča i ožiljaka koji su ostali nakon sukoba. Ratovi, kako nas uče povijesne lekcije, često ne završavaju onog trenutka kada se potpišu mirovni sporazumi. Mnogi se pitaju: može li se reći da je rat stvarno završen, ili se on nastavlja u obliku svakodnevnih borbi koje ljudi vode s posljedicama rata?
Nanić, kao veteran Domovinskog rata, svjedočio je ne samo fizičkim bitkama, već i psihološkim borbama koje su uslijedile nakon završetka rata. Dok su se vojnici vraćali kući, suočavali su se s izazovima reintegracije u društvo koje je bilo iz temelja promijenjeno. Mnogi su se suočili s traumama, gubitkom voljenih osoba i promijenjenim identitetom. U tom kontekstu, pitanje „je li rat završio“ postaje složenije nego što se na prvi pogled čini.
Psihološki aspekti rata često se zanemaruju, no oni su od ključne važnosti za razumijevanje stvarnosti s kojom se mnogi suočavaju. Izet Nanić je, kao i mnogi drugi, morao pronaći način kako se nositi s tim posljedicama. Njegova priča uključuje i borbu s posttraumatskim stresnim poremećajem, koji je postao sveprisutna tema među veteranima. Ova mentalna borba često se ne vidi na površini, ali ostavlja duboke ožiljke koji se ne mogu lako liječiti.
Osim toga, rat ne ostavlja samo emocionalne ožiljke, već i ekonomske. Mnogi veterani, uključujući Nanića, suočavaju se s poteškoćama u pronalasku posla i stabilnosti. Uz to, društvo se često prema veteranima odnosi s neodređenim stupnjem sućuti, ali i s predrasudama. Pitanja koja se postavljaju su: Kako reintegrirati ratne veterane u društvo? Kako im omogućiti da postanu produktivni članovi zajednice? Ova pitanja postavljaju se ne samo u Hrvatskoj, već i širom svijeta, gdje su ratovi ostavili slične posljedice.
Osim što se suočavaju s vlastitim unutarnjim demonima, veterani poput Nanića suočavaju se i s društvenim očekivanjima. Mnogi smatraju da bi se veterani trebali brzo prilagoditi „normalnom“ životu, bez obzira na to koliko je to teško. No, tu se pojavljuje i pitanje identiteta. Tko je Izet Nanić danas, nakon što je bio dio rata? Kako se njegovo iskustvo oblikuje u svakodnevnom životu? Ova pitanja postavljaju se ne samo njemu, već i svim veteranima koji se bore s vlastitim identitetom u mirnodopskom društvu.
Rat, dakle, ne završava samo potpisivanjem sporazuma. On ostavlja duboke ožiljke u društvu, obiteljima i pojedincima. Izet Nanić predstavlja samo jedan od mnogih koji nose teret rata, a da bi se razumjeli njihovi izazovi, potrebno je dublje uroniti u njihove priče. Iako su borbe na bojištima možda završene, unutarnje bitke i dalje se vode. Zato je važno pružiti podršku veteranima, slušati njihove priče i raditi na stvaranju društva koje će ih prihvatiti i razumjeti. U tom smislu, pitanje „je li rat završen?“ postaje temeljno za razumijevanje ne samo prošlosti, već i budućnosti onih koji su prošli kroz iskustva koja su ih oblikovala.
Na kraju, možemo reći da Izet Nanić i mnogi njegovi kolege predstavljaju svjetionik otpora i snage. Njihova sposobnost da se suoče s posljedicama rata, da prepoznaju svoje unutarnje borbe i da nastave dalje, predstavlja nadu za sve nas. Pitanje o tome je li rat završen ostaje otvoreno, no ono nas potiče da razmislimo o svim aspektima rata i mira, te o tome kako možemo pomoći onima koji su se borili za našu slobodu, a sada se bore za svoj mir.
