U današnje vrijeme, s razvojem tehnologije i sveprisutnošću društvenih mreža, fenomen cyberbullyinga postaje sve više prisutan. Mnogi se pitaju kako je moguće da su platforme koje bi trebale povezivati ljude i olakšavati komunikaciju postale mjesta na kojima se šire mržnja, prijetnje i zlostavljanje. Cyberbullying, ili elektroničko zlostavljanje, definira se kao zlostavljanje koje se odvija putem digitalnih tehnologija, uključujući društvene mreže, mobilne telefone i druge online platforme. Ovaj oblik zlostavljanja može imati ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje i opće blagostanje žrtava.
Društvene mreže, poput Facebooka, Instagrama i Twittera, omogućuju korisnicima da dijele svoja mišljenja, fotografije i živote. Međutim, istovremeno, ove platforme pružaju i anonimnost koja olakšava zlostavljačima da napadaju svoje žrtve bez straha od posljedica. Anonimnost je jedan od glavnih razloga zašto se cyberbullying događa. Kada se ljudi osjećaju skrivenima iza ekrana, često se ponašaju neprimjereno i agresivno, što može rezultirati ozbiljnim emocionalnim i psihološkim ožiljcima za one koji su na meti.
Osim anonimnosti, društvene mreže omogućuju i brzu i široku distribuciju informacija. Jedna negativna objava ili komentar može se brzo proširiti među stotinama ili tisućama ljudi, što dodatno pojačava učinak zlostavljanja. Žrtve često doživljavaju osjećaj izolacije i sramote, a ponekad se čak povlače iz društvenog života zbog straha od daljnjeg zlostavljanja. U ekstremnim slučajevima, cyberbullying može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući depresiju, anksioznost, pa čak i samoubojstvo.
Upravo zbog toga je važno podići svijest o ovom problemu i educirati mlade ljude o tome kako se zaštititi od cyberbullyinga. Edukacija bi trebala obuhvatiti ne samo prepoznavanje znakova zlostavljanja, već i razumijevanje posljedica koje cyberbullying može imati na žrtve. Također, važno je potaknuti otvorenu komunikaciju među roditeljima, učiteljima i djecom kako bi se stvorilo sigurno okruženje u kojem se žrtve mogu osjećati podržano i slobodno prijaviti zlostavljanje.
Pored edukacije, društvene mreže same također imaju odgovornost da poduzmu mjere protiv cyberbullyinga. Mnoge platforme već imaju politike i alate za prijavu zlostavljanja, ali je važno da ih kontinuirano unapređuju i osiguraju da se njihovi korisnici osjećaju sigurno. Na primjer, algoritmi za prepoznavanje zlostavljanja mogli bi se dodatno razviti kako bi se brže identificirali uvredljivi sadržaji i spriječila njihova distribucija. Također, korisnici bi trebali biti informirani o svojim pravima i mogućnostima prijave kada dođu u kontakt s cyberbullyingom.
Uloga roditelja također je iznimno važna u prevenciji cyberbullyinga. Roditelji trebaju biti svjesni aktivnosti svoje djece na društvenim mrežama i otvoreno razgovarati o tome kako se ponašati online. Postavljanje pravila o korištenju interneta i društvenih mreža može pomoći u smanjenju rizika od zlostavljanja. Također, roditelji bi trebali poticati svoje dijete da dijeli sve neugodnosti s njima, kako bi se zajedno nosili s problemima koji se mogu pojaviti.
U konačnici, cyberbullying zbog društvenih mreža predstavlja ozbiljan problem koji zahtijeva zajednički napor svih nas – od pojedinaca, preko roditelja, učitelja, do platformi društvenih mreža. Samo zajedničkim djelovanjem možemo stvoriti sigurnije online okruženje i pomoći onima koji su pogođeni ovim oblikom zlostavljanja. Važno je da svi preuzmemo odgovornost i da se borimo protiv ovakvog ponašanja, jer nitko ne bi trebao prolaziti kroz takve torture, posebno u današnjem digitalnom svijetu.
