Jugoslavija, kao država koja je postojala od 1945. do 1992. godine, imala je značajnu ulogu na svjetskoj vojnoj sceni. Tijekom svoje povijesti, Jugoslavija je bila poznata po svojoj vojnoj snazi, koja je bila rezultat kombinacije strateških vojnih doktrina, geografskog položaja i političke situacije tijekom Hladnog rata. Kako bismo razumjeli vojnu moć Jugoslavije, potrebno je razmotriti nekoliko ključnih aspekata.
Prvo, Jugoslavija je bila smještena na raskrižju Europe i Azije, što ju je činilo strateški važnom zemljom. Ovaj položaj omogućio je Jugoslaviji da djeluje kao most između Istoka i Zapada, a time i da razvije vlastitu vojnu doktrinu koja je uključivala elemente iz obiju strana. Tijekom Hladnog rata, jugoslavensko vodstvo je tražilo ravnotežu između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza, što je utjecalo na razvoj vojske i strateških savezništava.
Drugi važan faktor bila je politika nesvrstanosti koju je predvodio Josip Broz Tito. Kao jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih, Jugoslavija je uspjela izgraditi vlastitu vojnu infrastrukturu i proizvodnju oružja. Tito je bio svjestan važnosti vojne neovisnosti, te je poticao razvoj domaće proizvodnje vojne opreme. Tako su se pojavili brojni vojni kompleksi koji su proizvodili tenkove, avione, i raznu drugu vojnu opremu, što je značajno pridonijelo jačanju vojne moći Jugoslavije.
U razdoblju 1970-ih i 1980-ih godina, Jugoslavija je imala jednu od najsnažnijih vojski u Europi. Njena vojska se sastojala od više od 200.000 aktivnih vojnika, a uz to je imala značajne rezerve. Vojna doktrina Jugoslavije bila je usmjerena na održavanje teritorijalne cjelovitosti i suzbijanje unutarnjih nemira, a vojska je bila obučena za borbu u urbanim sredinama i planinskim terenima, što je bio specifičan odgovor na unutarnje i vanjske prijetnje.
Osim toga, Jugoslavija je sudjelovala u raznim međunarodnim vojnim vježbama i misijama, što je dodatno osnažilo njen međunarodni status. Jugoslavenska vojska bila je poznata po svojoj sposobnosti da brzo reagira na krizne situacije, što je uključivalo i sudjelovanje u mirovnim misijama diljem svijeta. Ova angažiranost na međunarodnom planu pomogla je Jugoslaviji da izgradi sliku o sebi kao odgovornoj i vojno sposobnoj državi.
Međutim, unatoč svojoj vojnoj snazi, Jugoslavija se suočila s unutarnjim izazovima koji su na kraju doveli do njenog raspada. Nacionalizam i etnički sukobi postali su sve prisutniji u 1980-ima, a vojska, koja je nekada bila simbol jedinstva, postala je predmet političkih manipulacija. Sukobi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i na Kosovu, doveli su do rasula vojne snage i gubitka kontrole nad situacijom.
Na kraju, Jugoslavija, koja je nekada bila prepoznata kao vojna sila u svijetu, doživjela je dramatičan pad. Raspad države rezultirao je ratovima koji su uništili ono što je ostalo od vojne moći. S obzirom na sve navedeno, možemo reći da je Jugoslavija bila vojna sila u svijetu tijekom Hladnog rata, ali su unutarnje tenzije i politička nestabilnost na kraju uništile tu vojnu snagu. Danas, nasljeđe tog razdoblja ostaje složeno, a pitanja vojne moći i identiteta i dalje su aktualna u postjugoslavenskim državama.