U svijetu oceana, gdje valovi plešu i sunce se odražava na plavim prostranstvima, živi kit po imenu Kito. Kito nije bio običan kit; on je bio sanjar. Dok su njegovi prijatelji neprestano uživali u dubinama mora, Kito je često sanjao o nečemu više. Njegova duša bila je ispunjena željom za avanturom i otkrićem, pa čak i za nečim što bi se moglo činiti nedostižnim. Kito je uvijek želio još, a ta želja ga je vodila kroz mnoge uzbudljive, ali i teške trenutke.
Kito je provodio dane plivajući uzduž obale, gledajući brodove koji su prolazili i sanjajući o svijetu izvan oceana. Vidio bi djecu kako se igraju na plažama, sretne obitelji koje uživaju u ljetnim danima, a srce mu je bilo ispunjeno tugom. Kito je želio osjetiti tu sreću, tu povezanost koju su ljudi imali. Iako je bio okružen svojim kitovima prijateljima, osjećao je da mu nešto nedostaje.
Jednog dana, dok je plivao blizu površine, Kito je čuo zvukove smijeha i pjesme. Odlučio je istražiti izvor tih zvukova i ubrzo se našao blizu obale. Tamo su se nalazili ljudi koji su organizirali izlet, pjevajući i igrajući se. Kito je osjetio kako mu srce brže kuca; bio je to trenutak koji je čekao cijeli život. No, dok je promatrao, shvatio je da ne može prići preblizu. Njegova ogromna veličina mogla bi ih uplašiti, a on nije želio stvoriti paniku.
Unatoč tome, Kito je odlučio da će učiniti sve što je u njegovoj moći da dođe do njih. Počeo je izvoditi trikove, plivajući u krugovima i skačući iznad vode kako bi privukao njihovu pažnju. Iako su ga primijetili i smijali se, Kito je osjećao da nije dovoljno učinio. Srce mu je bilo ispunjeno tugom jer je želio više od samo zabave; želio je biti dio njihove zajednice.
S obzirom na to da je Kito bio iznimno znatiželjan, odlučio je krenuti na putovanje. Odlučio je otputovati do najdaljih dijelova oceana, kako bi pronašao odgovor na svoje pitanje: “Što je to što mi nedostaje?” Plivao je kroz valove, susretao različite morske životinje, od malih ribica do velikih kornjača, ali nijedna od njih nije mu mogla dati odgovor koji je tražio. Kito je nastavio dalje, sve dok nije stigao do čarobnog koraljnog grebena, gdje je upoznao mudru staru ribu po imenu Riba Mudrost.
Riba Mudrost je slušala Kitoovu priču i pažljivo ga promatrala. Nakon što je završio, rekla mu je: “Kito, ono što tražiš je u tebi. Ne možeš pronaći sreću vani, ona dolazi iznutra. Povezivanje s drugima, bilo ljudima ili drugim morskim bićima, ključ je tvoje sreće. Ne moraš se bojati svoje veličine; koristi ju kao prednost da stvoriš veze s onima oko sebe.”
Kito je shvatio da je to bila istina. Vratio se kući s novim razumijevanjem i odlučio se otvoriti prema svojim prijateljima. Počeo je organizirati zabave pod morem, gdje su svi njegovi prijatelji mogli doći i uživati u različitim aktivnostima. Počeo je dijeliti svoje snove i želje s njima, a oni su ga zauzvrat podržavali. Kito je shvatio da nije bitno koliko je velik ili mali, već koliko je srce otvoreno za ljubav i prijateljstvo.
Na kraju, Kito nije više bio samo kit koji je želio još; postao je kit koji je dijelio sreću. Njegova želja za avanturom nije nestala, ali sada je bila uravnotežena s ljubavlju i povezanošću s drugima. Kito je naučio da sreća nije nešto što se može pronaći, već nešto što se stvara kroz veze i iskustva. I tako je njegovo srce bilo ispunjeno, ne samo željom, već i radošću.
