Izreka ‘Neka jedu kolače’ (fr. ‘Qu’ils mangent de la brioche’) često se pripisuje Mariji Antoaneti, kraljici Francuske koja je postala simbol raskoši i nebrige aristokracije prema narodu tijekom Francuske revolucije. Ova fraza se obično interpretira kao znak neosjetljivosti i ignorancije prema potrebama običnih ljudi, posebno u vrijeme kada su se suočavali s glađu i siromaštvom. No, koliko je istinita ova izjava i što ona zapravo predstavlja u kontekstu povijesti?
Marija Antoaneta, rođena 2. novembra 1755. godine u Beču, bila je posljednja kraljica Francuske prije revolucije. Udala se za Luja XVI. kada je imala samo 15 godina. Njihov brak bio je politički dogovor između Austrije i Francuske, a Marija Antoaneta je postala simbol austrijskog utjecaja u Francuskoj. Tijekom svog života u Francuskoj, kraljica je često bila predmet kritika i skandala, posebno zbog svoje raskošne potrošnje i neobičnih moda, što je dodatno pogoršalo percepciju da je ona izvan dodira s stvarnošću običnog naroda.
Priča o izreci ‘Neka jedu kolače’ zapravo potječe iz vremena kada su se francuski seljaci suočavali s teškim uvjetima života. Kada su se žalili na glad, Marija Antoaneta navodno je rekla da, ako nemaju kruha, neka jedu kolače. Međutim, povjesničari su se dugo raspravljali o tome je li ona zaista izrekla ovu frazu. Mnogi vjeruju da je to bila lažna atribucija koja je nastala kao dio propagande protiv nje i aristokracije uopće.
U stvarnosti, nema konkretnih dokaza da je Marija Antoaneta izjavila ovu rečenicu. Prvi pisani tragovi o toj frazi datiraju iz 1765. godine, kada je Jean-Jacques Rousseau, poznati filozof, u svojoj autobiografiji ‘Ispovijesti’ spomenuo kraljicu koja je izjavila ‘Neka jedu kolače’. No, u tom razdoblju, Rousseau nije bio blizu kraljevskoj obitelji, a njegovi su komentari često bili kritični prema društvenim nepravdama, pa se može pretpostaviti da je ova izjava bila više simbolična nego stvarna.
Kraljica je zapravo bila predmet mnogih kritika zbog svoje potrošnje i načina života. Njezina velika palača u Versaillesu i raskošni zabavi postali su simboli dekadencije i nebrige prema narodu. Tijekom Francuske revolucije, Marija Antoaneta je postala meta bijesa pobunjenih građana koji su je smatrali odgovornom za nevolje s kojima su se suočavali. U tom kontekstu, izreka ‘Neka jedu kolače’ postala je prikladan simbol njihove mržnje prema aristokraciji.
Marija Antoaneta je završila svoj život tragično. Uhićena je zajedno s mužem nakon što je revolucija uzela maha, a oboje su bili optuženi za izdaju. Luj XVI. je pogubljen 21. siječnja 1793. godine, a Marija Antoaneta je pogubljena na giljotini 16. listopada 1793. godine. Njezin kraj označio je kraj jedne ere u francuskoj povijesti i simbolizirao je propast monarhije.
U današnje vrijeme, izreka ‘Neka jedu kolače’ često se koristi kao metafora za neosjetljivost i ignoranciju bogatih prema potrebama siromašnih. Čini se da je ova fraza postala dio kolektivne svijesti kao upozorenje o opasnostima društvene nepravde i razdora između različitih slojeva društva. Marija Antoaneta, iako je bila fascinantna figura, također je postala simbol opasnosti od ignoriranja stvarnosti običnog čovjeka.
U konačnici, pitanje o tome je li Marija Antoaneta doista rekla ‘Neka jedu kolače’ ostaje otvoreno. Što god da je istina, ova izjava je postala snažan simbol koji nam može poslužiti kao podsjetnik na važnost empatije i razumijevanja u društvenim odnosima.
