Nasilje u obitelji predstavlja ozbiljan društveni problem koji pogađa mnoge obitelji diljem Hrvatske i svijeta. Ova pojava se često javlja u različitim oblicima, uključujući fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje. No, pitanje koje se često postavlja jest: je li nasilje u obitelji prekršaj ili kazneno djelo? Odgovor na ovo pitanje ovisi o specifičnim okolnostima i težini djela koja su počinjena.
Prema hrvatskom zakonodavstvu, nasilje u obitelji može se kvalificirati kao kazneno djelo ako uključuje ozbiljne povrede, prijetnje životu ili zdravlju žrtve. Kazneni zakon Republike Hrvatske u članku 199. propisuje kaznena djela protiv života i tijela, gdje se nasilje u obitelji može svrstati u teže oblike kaznenih djela. Primjerice, ako počinitelj udari ili na drugi način fizički napadne člana obitelji, taj postupak može biti procesuiran kao kazneno djelo, a žrtva ima pravo na zaštitu i pravnu pomoć.
Međutim, u slučaju lakših oblika nasilja, kao što su verbalne prijetnje ili manje tjelesne ozljede, nasilje se može klasificirati kao prekršaj. Prekršaji se obično rješavaju na jednostavniji način, često putem prekršajnog suda, gdje su kazne manje stroge. U ovom kontekstu, nasilje u obitelji može se smatrati prekršajem ako ne uključuje ozbiljnije povrede ili opasnost po život žrtve.
Osim pravnog aspekta, nasilje u obitelji ima i duboke emocionalne i psihološke posljedice. Žrtve često trpe dugotrajne posljedice koje se manifestiraju u obliku stresa, anksioznosti, depresije i drugih mentalnih poremećaja. U mnogim slučajevima, žrtve se suočavaju s osjećajem srama i krivnje, što ih može odvratiti od traženja pomoći. Važno je naglasiti da je nasilje u obitelji uvijek neprihvatljivo, bez obzira na njegov oblik ili intenzitet.
U Hrvatskoj postoji nekoliko institucija i organizacija koje nude pomoć i podršku žrtvama nasilja u obitelji. Policija, centri za socijalnu skrb i nevladine organizacije pružaju različite oblike pomoći, uključujući skloništa za žrtve, pravnu pomoć i psihološku podršku. Svaka žrtva ima pravo na zaštitu i podršku, te je važno da se ne ustručava potražiti pomoć.
Osim toga, važno je educirati se o pravima i mogućnostima koje žrtve imaju. U Hrvatskoj je usvojen Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji pruža zakonsku osnovu za zaštitu žrtava. Ovaj zakon omogućuje policiji da donese hitne mjere zaštite, kao što su udaljenje počinitelja iz stana ili zabrana približavanja žrtvi. Ove mjere imaju za cilj osigurati sigurnost žrtava dok se slučaj istražuje.
Na kraju, važno je naglasiti da je prevencija nasilja u obitelji ključna. Edukacija o zdravim odnosima, komunikaciji i rješavanju sukoba može pomoći u smanjenju nasilja u obitelji. Zajednica, obrazovne institucije i roditelji igraju ključnu ulogu u oblikovanju stavova mladih i njihovom usmjeravanju prema nenasilnom ponašanju. Kroz otvoreni dijalog i podršku, možemo raditi na stvaranju sigurnijeg i zdravijeg okruženja za sve članove obitelji.