Ratovi između Engleske i Francuske, posebno poznati kao Stogodišnji rat, trajali su od 1337. do 1453. godine i predstavljaju jedan od najvažnijih sukoba u srednjovjekovnoj Europi. Ovi ratovi nisu samo bili borba za teritorij, već su također oblikovali identitete i političke strukture dviju nacija koje su se borile za dominaciju u Europi. U ovom članku istražit ćemo uzroke, tijek i posljedice ovog sukoba te njegovu važnost u povijesti.
Uzrok ratova bio je složen i višeslojan. Glavni povod sukoba bio je spor oko prava na prijestolje Francuske. Engleski kralj Edward III smatrao je da ima pravo naslijediti francusku krunu zbog svoje majke, koja je bila kći francuskog kralja Filipa IV. Ovaj sukob nasljeđa postao je okidač za rat, ali političke, ekonomske i društvene napetosti dodatno su doprinijele izbijanju sukoba. Francuska je bila na vrhuncu svoje moći, s bogatstvom iz trgovine i poljoprivrede, dok je Engleska bila okružena rivalima i suočavala se s unutarnjim problemima.
Rat se odvijao u nekoliko faza, s prekidima između sukoba. U prvim godinama, Engleska je postigla značajne vojne uspjehe, uključujući slavne bitke poput bitke kod Crécyja i bitke kod Poitiersa. Ove bitke pokazale su superiornost engleskog dugog luka, koji je omogućio engleskim vojnicima da unište francuske vojnike na velikim udaljenostima. Ove vojne pobjede promijenile su ravnotežu snaga u Europi i potaknule osjećaj nacionalnog identiteta među Englezima.
Međutim, situacija se promijenila s dolaskom Joane d’Arc, mlade francuske junakinje koja je inspirirala francuske trupe da se bore protiv engleske okupacije. Njezina prisutnost i vođenje u bitci kod Orléansa preokrenuli su tijek rata u korist Francuske. Joanina hrabrost i vjera pridonijeli su jačanju francuskog otpora, a njezina uloga u krunidbi Charlesa VII. učinila je je simbolom francuske borbe za slobodu.
Posljedice Stogodišnjeg rata bile su duboke i dugotrajne. Prvo, rat je značajno oslabio Francusku, koja je pretrpjela velike gubitke u ljudstvu i materijalnim resursima. Iako je na kraju izašla kao pobjednica, zemlja je bila devastirana ratom. Engleska je, s druge strane, izgubila većinu svojih francuskih posjeda, što je dovelo do promjene fokusa prema unutarnjim problemima, uključujući Rat ruža, koji je uslijedio u drugoj polovici 15. stoljeća.
Osim političkih i vojnih posljedica, ratovi su imali i kulturni utjecaj. Nacionalni identiteti Engleske i Francuske počeli su se oblikovati tijekom ovog razdoblja. Englezi su se počeli identificirati kao narod s vlastitom kulturom i poviješću, odvojeni od Francuza. U Francuskoj, rat je potaknuo porast nacionalnog ponosa i svijesti o zajedništvu među ljudima. Ovi identiteti postali su važni u oblikovanju modernih država koje poznajemo danas.
Stogodišnji rat također je imao značajan utjecaj na razvoj vojne taktike i opreme. Engleska vojska, koja se oslanjala na pješadiju i dugolukšaše, pokazala je da se može suprotstaviti tradicionalnim viteškim vojnama, što je dovelo do promjene u načinu ratovanja u Europi. Ove promjene postavile su temelje za modernu vojnu strategiju i taktiku koja će se razvijati u narednim stoljećima.
U konačnici, rat Engleske i Francuske nije bio samo sukob između dviju država, već je bio ključni trenutak u povijesti Europe koji je oblikovao budućnost oba naroda. Utjecaj koji je ovaj rat imao na političku, društvenu i kulturnu strukturu ovih zemalja osjeća se i danas. Stoga, promišljanje o ovom ratu pomaže nam razumjeti ne samo prošlost, već i suvremene odnose između Engleske i Francuske.
