Tov pilića na otvorenom postaje sve popularniji način uzgoja, osobito među onima koji traže prirodniji pristup stočarstvu i želje za konzumacijom piletine koja je uzgajana u boljim uvjetima. Ova metoda uzgoja omogućava pilićima da se kreću na otvorenom, što pridonosi njihovom zdravlju i dobrobiti, ali i kvaliteti mesa. U ovom članku istražit ćemo prednosti i nedostatke tova pilića na otvorenom, kao i ekonomsku isplativost ovog načina uzgoja.
Jedna od glavnih prednosti tova pilića na otvorenom je poboljšana kvaliteta mesa. Pilići koji se uzgajaju na otvorenom imaju priliku kretati se, što im omogućava da razviju jače mišiće. Osim toga, njihova prehrana često uključuje prirodne izvore hrane poput trave, insekata i sjemenki, što može poboljšati nutritivnu vrijednost mesa. Mnogi potrošači smatraju da je meso pilića uzgajanih na otvorenom ukusnije i zdravije, što je dodatni motiv za uzgajivače da pređu na ovu metodu.
Osim kvalitete mesa, postoji i aspekt dobrobiti životinja koji je važan za mnoge potrošače. Pilići uzgajani na otvorenom imaju više prostora za kretanje i mogu se ponašati prirodnije, što smanjuje stres i poboljšava njihovo opće zdravlje. U današnje vrijeme, kada se sve više pažnje posvećuje etičkom uzgoju životinja, tov pilića na otvorenom može privući kupce koji su zabrinuti zbog uvjeta u kojima se uzgajaju pilići u konvencionalnim farmama.
Međutim, postoje i određeni izazovi povezani s tovom pilića na otvorenom. Prvo, troškovi uzgoja mogu biti veći u usporedbi s konvencionalnim uzgojem. Otvoreni prostori zahtijevaju više resursa za izgradnju i održavanje, a također je potrebno osigurati odgovarajuću zaštitu od predatora i nepovoljnih vremenskih uvjeta. U nekim slučajevima, uzgajivači mogu morati investirati u dodatne ograde ili skloništa kako bi osigurali sigurnost pilića. Ovi troškovi mogu povećati cijenu mesa, što može odvratiti određene potrošače.
Također, upravljanje zdravljem pilića na otvorenom može biti složenije. Pilići koji su izloženi vanjskim uvjetima mogu biti podložniji raznim bolestima i parazitima. Uzgajivači moraju biti spremni na aktivno praćenje zdravlja svojih pilića i poduzimanje mjera prevencije kako bi osigurali njihovu dobrobit. To može uključivati cijepljenje, redovite preglede i primjenu prirodnih ili kemijskih tretmana za prevenciju bolesti.
Osim fizičkih izazova, postoje i tržišni izazovi. Potražnja za mesom pilića uzgajanih na otvorenom raste, ali još uvijek postoji značajan broj potrošača koji preferiraju jeftinije, konvencionalno meso. Uzgajivači trebaju razviti strategije marketinga kako bi educirali potrošače o prednostima svog proizvoda i stvorili potražnju koja će opravdati višu cijenu.
U kontekstu EU, mnogi uzgajivači pilića na otvorenom imaju priliku ostvariti dodatne potpore kroz različite ekološke programe. Ove potpore mogu pomoći u smanjenju troškova i poboljšanju isplativosti poslovanja. Ulaganje u održive prakse može donijeti dugoročne koristi, ne samo za uzgajivače, već i za okoliš i društvo u cjelini.
Na kraju, odluka o tome hoće li se prebaciti na tov pilića na otvorenom ili ostati s konvencionalnim metodama ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući ekonomske uvjete, dostupne resurse, tržišne trendove i osobne vrijednosti uzgajivača. Dok neki vide otvoreni tov kao budućnost stočarstva, drugi se možda neće moći prilagoditi dodatnim troškovima i izazovima koje ova metoda nosi. No, jedno je sigurno: potrošači postaju sve svjesniji kvalitete hrane koju konzumiraju, a tov pilića na otvorenom može biti odgovor na njihove zahtjeve za boljom i etičkom hranom.
