U posljednjim desetljećima svjedočimo značajnim promjenama u političkom pejzažu širom svijeta, a liberalna demokratija, kao oblik vladavine koji je dominirao nakon Hladnog rata, suočava se s brojnim izazovima. S jedne strane, liberalna demokratija je omogućila razvoj slobodnih tržišta, ljudskih prava i vladavine prava, ali s druge strane, pojavili su se i znakovi slabosti koji dovode u pitanje njezinu održivost. Pitanje koje se postavlja jest: je li liberalna demokratija u krizi?
Jedan od ključnih razloga za zabrinutost je rast populizma. U mnogim zemljama, uključujući i članice Europske unije, populističke stranke su stekle značajnu podršku birača. Ove stranke često nude jednostavna rješenja za složene probleme, koristeći retoriku koja često demonizira političke elite i marginalizirane skupine. U tom kontekstu, liberalna demokratija se suočava s izazovom kako zadržati povjerenje građana, dok istovremeno nastoji očuvati temeljne vrijednosti kao što su tolerancija, jednakost i sloboda.
Osim toga, ekonomske nejednakosti igraju važnu ulogu u krizi liberalne demokratije. Globalizacija je stvorila velike bogatstva, ali je također dovela do značajnih razlika između bogatih i siromašnih. Mnogi ljudi osjećaju da su isključeni iz ekonomske koristi koja proizlazi iz liberalnog sustava, što rezultira frustracijom i nezadovoljstvom. Ova nejednakost može potaknuti raspoloženje protiv liberalne demokratije, a ljudi često traže alternativne modele vladavine koji obećavaju brže i učinkovitije rješenje njihovih problema.
Društvene mreže također su doprinijele krizi liberalne demokratije. Dok su ove platforme omogućile širenje informacija i povezivanje ljudi, one su također stvorile prostor za širenje dezinformacija i polarizaciju društva. Sposobnost društvenih mreža da oblikuju javno mnijenje i potiču radikalizaciju predstavlja ozbiljan izazov za demokratske institucije. U tom smislu, liberalna demokratija se mora suočiti s pitanjem kako regulirati digitalne platforme bez ugrožavanja slobode govora.
Osim ovih izazova, postoji i pitanje globalne stabilnosti. Sa rastom autoritarnih režima, poput onih u Kini i Rusiji, liberalne demokratije suočavaju se s novim geopolitičkim prijetnjama. Ovi režimi često koriste agresivnu vanjsku politiku kako bi proširili svoj utjecaj, što može destabilizirati globalni poredak. U tom kontekstu, liberalne demokracije moraju pronaći načine za jačanje svojih savezništava i promicanje svojih vrijednosti u međunarodnoj areni.
Unatoč svim ovim izazovima, liberalna demokratija nije nužno osuđena na propast. Mnoge zemlje i dalje pokazuju otpornost i sposobnost prilagodbe. Primjeri uključuju inicijative građana, jačanje civilnog društva i upotrebu novih tehnologija za poticanje sudjelovanja građana u političkim procesima. Također, postoji sve veća svijest o važnosti obrazovanja i kritičkog mišljenja kao načina za jačanje demokratskih vrijednosti.
U konačnici, liberalna demokratija se suočava s teškim vremenima, ali to ne znači da je u potpunoj krizi. Umjesto toga, može se reći da je u procesu redefiniranja i prilagodbe. Ključno je da se političke elite i građani angažiraju u dijalogu i zajednički rade na rješavanju izazova s kojima se suočavaju. U tom smislu, budućnost liberalne demokratije ovisi o sposobnosti društava da se suoče s vlastitim slabostima i da zajedno grade otporniji sustav koji će osigurati slobodu, pravdu i jednakost za sve.
