Guillermo del Toro, jedan od najistaknutijih redatelja u suvremenoj kinematografiji, poznat je po svojim jedinstvenim vizijama i kreativnom pristupu raznim žanrovima. Iako su njegovi filmovi često označeni kao fantazijski, horror i dramski, njegova veza sa žanrom zombija nije toliko očita kao što bi se moglo očekivati. No, kroz njegov rad možemo pronaći elemente koji su u skladu s tematikom zombija, i to ne samo u konvencionalnom smislu, već i u širem kontekstu. Ovaj članak istražuje utjecaj i prisutnost zombija u djelima Guillermo del Tora, promišljajući o njegovom jedinstvenom stilu i kako se on uklapa u širi okvir horor žanra.
Del Toro je poznat po svojoj sposobnosti da kombinira fantaziju i horror, stvarajući svjetove koji su istovremeno prekrasni i zastrašujući. Njegovi filmovi često istražuju teme gubitka, izolacije i ljudske prirode, što su elementi koji se mogu naći i u pričama o zombijima. Iako del Toro ne snima klasične filmove o zombijima, njegovi likovi i narativi često odražavaju strah od gubitka ljudskosti, što je suštinska tema u mnogim zombijskim filmovima.
Jedan od najpoznatijih filmova Guillermo del Tora, “Panov labirint”, nudi bogatu simboliku i mračnu atmosferu koja može biti povezana s temama zombija. Iako se ne radi o zombijima per se, film prikazuje svijet u kojem su likovi suočeni s nehumanim situacijama, a njihova borba za očuvanjem vlastite ljudskosti može se paralelno promatrati s borbom preživjelih u klasičnim zombijskim pričama. U ovom filmu, del Toro koristi fantazijske elemente kako bi istražio stvarne ljudske strahove i traume, što je sličan pristup onome što se često viđa u zombijskim filmovima.
Pored “Panovog labirinta”, film “Oblik vode” također sadrži elemente koji se mogu usporediti s tematikom zombija. Ovdje vidimo likove koji su marginalizirani i nespojivi s društvom, što je često tema u zombijskim filmovima gdje su preživjeli odbačeni ili stigmatizirani. Del Toro uspijeva stvoriti empatiju prema svojim likovima, čak i kada su oni naizgled ‘drugima’, što je još jedna paralela sa zombijskim narativima, gdje se često istražuje ljudskost čak i u najstrašnijim situacijama.
Osim toga, del Toro ima očigledan interes za čudovišta, a njihova karakterizacija može se usporediti s načinom na koji se zombiji često prikazuju u filmovima. Njegovo istraživanje čudovišta često se fokusira na njihovu ljudsku stranu, što je iznimno važno za razumijevanje zombija kao metafore za gubitak. U njegovim filmovima, čudovišta nisu samo zastrašujuća bića, već i simboli ljudskih strahova, a to je nešto što je prisutno i u filmovima o zombijima.
U svijetu filma, zombiji su često korišteni kao metafora za društvene probleme, strah od epidemija ili gubitka kontrole. Del Toro, kroz svoje fantastične narative, također istražuje ove teme, ali iz drugačijeg kuta. Njegovi filmovi često promišljaju o tome što znači biti čovjek i kako se suočavamo s našim unutarnjim demonima, što može biti paralela sa onim što zombiji predstavljaju u popularnoj kulturi.
U konačnici, iako Guillermo del Toro nije poznat kao redatelj klasičnih zombijskih filmova, njegovo djelo može se smatrati važnim dijelom šireg razgovora o zombijima i hororu. Njegova sposobnost da istražuje ljudske emocije kroz fantaziju i horror pruža dublje razumijevanje ovih tema, čineći ga jednim od najzanimljivijih filmaša današnjice. U svijetu gdje je žanr zombija često površno shvaćen, del Toro podsjeća publiku na složenost ljudske prirode i strahove koji stoje iza svakog čudovišta, bilo ono živo ili mrtvo.
