Judaizam je jedna od najstarijih monoteističkih religija na svijetu, a njegovi korijeni sežu duboko u povijest. Smatra se da judaizam datira još iz vremena drevnog Izraela, a njegovo nastajanje povezano je s osobom Abrahama, koji se često naziva ocem židovskog naroda. Prema biblijskim izvorima, Abraham je sklopio savez s Bogom, što je postalo temelj judaizma. Ovaj savez je bio ključan za formiranje identiteta židovskog naroda i njihovog odnosa prema Bogu.
Prema tradicionalnom vjerovanju, judaizam je započeo oko 1800. godine prije Krista, kada je Abraham primio Božji poziv. Njegov sin, Izak, i unuk, Jakov, također su bili ključne figure u razvoju židovskog identiteta. Jakov, koji je kasnije dobio ime Izrael, imao je dvanaest sinova koji su postali osnivači dvanaest plemena Izraela. Ova plemena su se kasnije razvila u narode koji su naseljavali područje Kanaana, koje je danas poznato kao Izrael i Palestina.
Nakon razdoblja migracija i borbi, židovski narod je postao robovima u Egiptu, a njihovo oslobođenje pod vodstvom Mojsija ključno je za razvoj judaizma. Oslobođenje iz egipatskog ropstva, poznato kao egzodus, dogodilo se prema tradiciji oko 1300. godine prije Krista. Tijekom ovog događaja, Mojsije je primio Deset zapovijedi na planini Sinaj, što je označilo početak formalizacije židovskog zakona i religijske prakse. Ove zapovijedi i zakoni postali su temelj židovske religije i kulture.
Judaizam se kroz stoljeća razvijao i mijenjao. Nakon dolaska u Obećanu zemlju, židovski narod je osnovao kraljevinu Izrael. Tijekom vladavine kraljeva poput Davida i Salomona, judaizam se učvrstio kao religija koja je imala snažan utjecaj na društvo. Salomon je izgradio prvi Hram u Jeruzalemu, koji je postao središte židovske religijske prakse i simbol Božje prisutnosti među ljudima.
Međutim, judaizam nije ostao imun na vanjske utjecaje i unutarnje promjene. Nakon razaranja prvog Hrama od strane Babilonaca 586. godine prije Krista, židovski narod je bio u egzilu, što je dovelo do značajnih promjena u njihovoj religijskoj praksi. Tijekom ovog razdoblja, rabini su postali ključne figure, a judaizam se preusmjerio s temeljne prakse u Hramu na proučavanje Svetih spisa i zajedničku molitvu.
Nakon povratka iz babilonskog sužanjstva, židovski narod je ponovno izgradio Hram, ali je on bio uništen od strane Rimljana 70. godine nove ere. Ovaj događaj označio je kraj drugog Hrama i značajan preokret u judaizmu. Judaizam je tada prešao u novu fazu, gdje su rabini i sinagoge postali središte religijskog života umjesto Hrama. Ova promjena dovela je do razvoja različitih denominacija unutar judaizma, uključujući ortodoksni, konzervativni i reformirani judaizam.
U srednjem vijeku, judaizam je bio suočen s mnogim izazovima, uključujući progon i diskriminaciju. Unatoč tim poteškoćama, židovska zajednica je uspjela očuvati svoju kulturu i religijske prakse. Tijekom ovog razdoblja, židovski mislioci kao što su Maimonides postavili su temelje za filozofsku raspravu unutar judaizma.
Danas judaizam obuhvaća širok spektar vjerovanja i praksi, ali se svi židovi slažu oko osnovnih načela koja uključuju vjeru u jednog Boga, važnost Tora (židovskih svetih spisa) i značaj zajednice. Kroz povijest, judaizam je preživio mnoge izazove i uspio očuvati svoj identitet, što ga čini jednom od najizdržljivijih religija u svijetu.
U zaključku, judaizam je nastao prije više od tri tisuće godina kroz iskustva Abrahama, Mojsija i drugih ključnih figura. Njegov razvoj kroz povijest oblikovao je identitet židovskog naroda i njegovu religijsku praksu, stvarajući bogatu i raznoliku tradiciju koja i dalje živi danas.
