Korizma je period od 40 dana koji prethodi Uskrsu i predstavlja vrijeme pripreme i pokore za kršćane diljem svijeta. Tradicionalno, korizma počinje na Pepelnicu, koja je prva srijeda uoči prvoga korizmenog tjedna. Ovaj dan označava početak razdoblja posta, molitve i pokore, a završava na Veliku subotu, dan prije Uskrsa. No, kako se odredi točan datum kada korizma prestaje i kako se taj termin razlikuje među različitim kršćanskim tradicijama, važno je razumjeti kontekst i značenje ovog razdoblja.
Prašnjave staze povijesti vode nas do ranih kršćanskih zajednica koje su razvijale rituale i prakse vezane uz korizmu. Ovaj period je u početku bio namijenjen pripremi novokrštenika za krštenje na Uskrs, a s vremenom se proširio i na sve vjernike kao vrijeme duhovne obnove i refleksije. Tijekom korizme, vjernici često prakticiraju post, odricanje od određenih namirnica ili aktivnosti, kako bi se duhovno pripremili za proslavu Uskrsa.
Prema liturgijskom kalendaru, korizma započinje na Pepelnicu, koja se može pojaviti između 4. veljače i 10. ožujka, ovisno o datumu Uskrsa. Uskrs se slavi na prvu nedjelju nakon prvog punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice. To znači da korizma može trajati različito od godine do godine, a samim time i datum kada prestaje varira. U pravilu, korizma završava na Veliku subotu, dan kada kršćani obilježavaju Kristovo uskrsnuće.
Međutim, postoji i specifična tradicija koja se odnosi na završetak korizme. U nekim kršćanskim zajednicama, posebno u rimokatoličkoj tradiciji, smatra se da korizma završava na Veliku subotu, ali je posljednji dan korizmenog razdoblja, tzv. „Velika subota“, također i dan kada se slavi Uskrs. Na taj način, vjernici se pripremaju za slavlje koje slijedi, a mnogi od njih će sudjelovati u uskrsnoj vigiliji koja se održava na večer Velike subote, simbolizirajući prijelaz iz tame u svjetlost, iz smrti u život.
S druge strane, neki protestantski kršćani mogu drugačije gledati na korizmu i njen završetak, ovisno o njihovim tradicijama i interpretacijama. Dok mnogi i dalje drže do postnih običaja i priprema, oni mogu gledati na korizmu kao na duhovno putovanje koje se ne mora nužno vezati uz određene datume i rituale, već više kao na osobno vrijeme duhovnog rasta.
Osim duhovnog aspekta, korizma nosi i kulturološke značajke. Tijekom tog razdoblja, u mnogim zemljama, organiziraju se različite manifestacije, koncerti i aktivnosti koje slave zajedništvo i pripremu za Uskrs. U Hrvatskom kontekstu, običaji vezani uz korizmu uključuju razne tradicije, poput pripreme specifičnih jela, sudjelovanja u procesijama i molitvama, te stvaranja zajedničkih obroka s obitelji i prijateljima. Ove prakse ne samo da jačaju duhovnu dimenziju, već i jačaju društvene veze unutar zajednice.
U konačnici, pitanje kada prestaje korizma može se odgovoriti na različite načine, ovisno o tradiciji i osobnim uvjerenjima. Bez obzira na to, korizma ostaje važan period za mnoge vjernike, vrijeme introspekcije, promišljanja i pripreme za jedan od najvažnijih blagdana u kršćanskoj vjeri. U tom smislu, razumijevanje i poštivanje ovog razdoblja može biti prilika za dublje povezivanje s vlastitom vjerom, tradicijom i zajednicom.