Turska, zemlja koja se nalazi na raskrižju Europe i Azije, ima jedinstvenu energetsku situaciju koja se sve više oslanja na fosilna goriva. U proteklim desetljećima, fosilna goriva poput nafte i prirodnog plina postala su temelj turske energetske strategije, a njihova uloga u gospodarstvu zemlje ne može se zanemariti. Međutim, s obzirom na globalne klimatske promjene i potrebu za održivim razvojem, Turska se suočava s izazovima u pogledu svoje energetske budućnosti.
Prema podacima iz 2022. godine, fosilna goriva čine oko 85% ukupne energetske potrošnje Turske. Ova visoka ovisnost o fosilnim izvorima energije stvara brojne izazove, uključujući ekološke probleme, sigurnost opskrbe energijom i ekonomske aspekte. Naime, Turska uvelike uvozi energiju, što je čini osjetljivom na globalne cijene energenata.
U 2021. godini, Turska je potrošila oko 50 milijardi eura na uvoz fosilnih goriva, što predstavlja značajan udio u njenom proračunu. Ova situacija se dodatno pogoršava zbog nestabilnosti na globalnom tržištu energenata, što je uzrokovalo fluktuacije cijena koje su utjecale na gospodarstvo zemlje. U kontekstu ovih izazova, turska vlada je prepoznala potrebu za diversifikacijom izvora energije i smanjenjem ovisnosti o fosilnim gorivima.
Jedan od ključnih koraka koje je Turska poduzela u smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima je povećanje ulaganja u obnovljive izvore energije. Turska ima značajan potencijal za korištenje solarne i vjetroelektrične energije, s obzirom na svoje geografske i klimatske uvjete. Vlada je postavila ambiciozne ciljeve za povećanje udjela obnovljivih izvora u energetskom miksu, nastojeći do 2030. godine postići 30% udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije.
Osim ulaganja u obnovljive izvore, Turska također istražuje mogućnosti korištenja domaćih resursa, poput geotermalne energije i biomase, kao načina za smanjenje ovisnosti o uvozu fosilnih goriva. Ova strategija ne samo da bi mogla poboljšati energetsku sigurnost zemlje, već bi također doprinijela smanjenju emisije stakleničkih plinova i borbi protiv klimatskih promjena.
Međutim, prijelaz s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije nije jednostavan. Turska se suočava s brojnim izazovima, uključujući potrebu za modernizacijom energetske infrastrukture i prilagodbu regulatornog okvira koji će poticati ulaganja u obnovljive izvore. Također, postoji zabrinutost oko utjecaja tranzicije na radna mjesta u sektoru fosilnih goriva, što zahtijeva pažljivo planiranje i podršku radnicima koji bi mogli biti pogođeni promjenama.
Osim ekonomskih i ekoloških izazova, Turska se suočava i s političkim pitanjima u vezi s energijom. Ovisnost o uvozu fosilnih goriva često dovodi do geopolitčkih napetosti, posebno s obzirom na to da Turska ima odnose s različitim zemljama izvoznicama nafte i plina. Ova situacija zahtijeva strateški pristup u oblikovanju energetske politike koja će osigurati stabilnost i sigurnost opskrbe energijom.
U zaključku, fosilna goriva i dalje igraju ključnu ulogu u energetskom sustavu Turske, ali se zemlja suočava s izazovima koji zahtijevaju hitne mjere. Ulaganje u obnovljive izvore energije, diversifikacija izvora opskrbe i modernizacija energetske infrastrukture ključni su koraci koje Turska mora poduzeti kako bi osigurala održivu energetsku budućnost. Kroz strateško planiranje i međunarodnu suradnju, Turska može postići ravnotežu između ekonomskih potreba i ekoloških obveza, čime će osigurati bolju kvalitetu života za svoje građane.