Samopromišljanje novorođenčeta je tema koja često izaziva raspravu među stručnjacima i roditeljima. Iako se može činiti da novorođenčad ne razmišljaju na isti način kao odrasli, njihova sposobnost da percipiraju svijet oko sebe i reagiraju na njega je fascinantna. U ovom članku istražit ćemo kako novorođenčad doživljavaju svoje okruženje, što sve utječe na njihovu percepciju te kako se njihov kognitivni razvoj odvija u prvim mjesecima života.
Novorođenčad su izuzetno osjetljiva na podražaje iz svoje okoline. Njihova osjetila, iako još uvijek u razvoju, omogućuju im da doživljavaju mirise, zvukove i dodire. Već u prvim danima nakon rođenja, novorođenčad mogu prepoznati glasove svojih roditelja. Istraživanja su pokazala da su novorođenčad sklonija smirivanju kada čuju glas svoje majke, što ukazuje na to da su sposobna povezivati zvuk s emocijama i sigurnošću. Ova reakcija može se smatrati oblikom samopromišljanja, jer novorođenče već u tom ranom stadiju počinje formirati veze između podražaja i emocionalnih stanja.
Osim zvukova, novorođenčad su također osjetljiva na mirise. Mnogi su roditelji primijetili da novorođenčad reagiraju na miris majčinog mlijeka, što može biti povezano s njihovim instinktivnim potrebama za hranom i sigurnošću. Ova vrsta prepoznavanja može se smatrati oblikom samopromišljanja jer novorođenče uči o vlastitim potrebama i kako ih zadovoljiti kroz interakciju s okolinom.
Kada govorimo o samopromišljanju, važno je spomenuti i kako novorođenčad razvijaju svoj identitet kroz interakciju s roditeljima i skrbnicima. Na primjer, novorođenčad počinju prepoznavati lica i reagirati na njih, što je ključan dio njihovog socijalnog razvoja. Smijeh, plač, ili čak samo promatranje lica osoba u njihovoj blizini, pomaže im u oblikovanju njihovih emocionalnih odgovora. Ova promišljanja o vlastitim reakcijama na druge ljude pomažu novorođenčetu da počne razumijevati socijalne norme i vlastitu ulogu unutar obitelji.
Razvoj samopromišljanja kod novorođenčadi također uključuje njihovu sposobnost da prepoznaju svoje tijelo i osnovne pokrete. Iako novorođenčad nemaju potpunu kontrolu nad svojim tijelom, često se mogu primijetiti njihovi pokušaji da pomaknu ruke i noge. Ovi pokreti su ne samo refleksi, već i dio procesa učenja o vlastitom tijelu. Kada novorođenče pomakne ruku i dotakne svoj obraz, počinje shvaćati da su ruke dio njega, što je važan korak u razvoju samopouzdanja i samopromišljanja.
U prvim mjesecima života, novorođenčad također počinju razvijati svoje emocionalne odgovore. Iako se ne može reći da novorođenčad „misle“ na način na koji to čine odrasli, njihovi emocionalni odgovori na različite situacije pokazuju da su sposobni za osnovno oblikovanje vlastitih osjećaja. Na primjer, kada se suoče s novom situacijom ili nepoznatim okruženjem, mogu pokazati znakove uzrujanosti ili znatiželje. Ovi odgovori su ključni za njihovo samopromišljanje jer im pomažu razumjeti kako se nose s novim iskustvima.
Kako novorođenčad rastu, njihovo samopromišljanje postaje složenije. Od otprilike šestog mjeseca, počinju razvijati svijest o vlastitom identitetu i počinju se razlikovati od drugih. Istraživanja pokazuju da se u tom razdoblju razvijaju osnovne komponente empatije, što je ključan dio samopromišljanja. Kada novorođenče vidi da se drugi ljudi smiju ili plaču, počinje razvijati sposobnost prepoznavanja vlastitih emocija u odnosu na emocije drugih.
U zaključku, samopromišljanje novorođenčeta je složen proces koji započinje već u prvim danima života. Kroz različite senzorne podražaje, emocionalne odgovore i interakcije s okolinom, novorođenčad razvijaju osnovne aspekte vlastitog identiteta i svijesti. Ovaj proces je temelj za daljnji razvoj kognitivnih i emocionalnih sposobnosti, koji će se nastaviti razvijati kako dijete raste i sazrijeva.
